Hrvatska želi postati konkurentno i inovativno gospodarstvo, no put do tog cilja i dalje je opterećen brojnim preprekama. Ulaganja u istraživanje i razvoj rastu – u 2025. dosegnula su 1,3 milijarde eura, što je 6,7 posto više nego godinu prije – no Hrvatska je i dalje ispod europskog prosjeka. Za snažniji iskorak, istaknuto je na panelu Večernjeg lista „Održivi razvoj Hrvatske – može li država biti pokretač inovacija?”, potrebno je prije svega ubrzati administrativne procedure, učinkovitije povezati državna tijela kako investitori ne bi sami morali pronalaziti put kroz složen sustav institucija te osigurati predvidljivije uvjete poslovanja.
Sudionici panela, predstavnici javnog i privatnog sektora, pritom su posebno upozorili na važnost ranog uključivanja gospodarstva u pripremu zakona i propisa, umjesto da se s onima koji će ih primjenjivati razgovara tek nakon njihova donošenja.
"Pripremna faza je ključna jer se upravo tada postavljaju temelji za budućnost. Ako pogledamo primjer duhanske industrije, direktiva o duhanskim proizvodima i direktiva o oporezivanju tih proizvoda trebale bi biti međusobno usklađene. Danas to na razini Europske unije nije u potpunosti slučaj. Zato je važno pravodobno uključiti sve relevantne dionike i dobro postaviti regulatorni okvir od samog početka, jer je naknadne neusklađenosti teško ispravljati, osobito kada započne proces prenošenja direktiva u nacionalno zakonodavstvo“, izjavio je Stanko Kršlović, član Uprave Philip Morris Zagreba.
Istaknuo je kako održivo poslovanje za njih znači stvarati vrijednost koja nadilazi poslovne rezultate. Naime, Philip Morris je prije više od deset godina započeo transformaciju prema manje štetnim proizvodima i to je smjer u kojem vide svoju budućnost.
“Vjerujemo da regulativa treba pratiti takve promjene, prepoznati ono što je ostvarivo u praksi i stvarati uvjete za daljnji napredak. O razmjerima tog učinka govori i nedavna studija prema kojoj smo od 2021. do 2025. godine kroz nove proizvode europskom gospodarstvu doprinijeli s 343 milijarde eura", istaknuo je Kršlović.
Energetska tranzicija jedan je od ključnih preduvjeta buduće konkurentnosti gospodarstva. Potražnja za električnom energijom raste, između ostalog zbog elektrifikacije prometa, razvoja podatkovnih centara i sve veće primjene digitalnih tehnologija. Procjenjuje se, upozorila je Tamara Kelava, direktorica Sektora za energetiku i održivi razvoj Hrvatske gospodarske komore, kako će elektrifikacija rasti 35 posto do 2035. godine. Hrvatska pritom ima značajan potencijal za povećanje domaće proizvodnje iz obnovljivih izvora, no za njegovo iskorištavanje potrebno je ubrzati investicije i razvijati infrastrukturu.
Prema podacima Eurostata za 2024., 58 posto bruto potrošnje električne energije u Hrvatskoj bilo je pokriveno energijom iz obnovljivih izvora, dok je prosjek EU-a iznosio 47,5 posto. Udio obnovljivih izvora u neto proizvodnji električne energije bio je još veći – 73,1 posto, ponajprije zahvaljujući hidroelektranama. Ipak, sudionici su upozorili da se taj rezultat velikim dijelom oslanja na postojeće hidroenergetske kapacitete, dok je za daljnji napredak potrebno snažnije razvijati nove projekte, osobito solarne i geotermalne.
Jedna od tema kojoj su se sudionici rasprave više puta vraćali bila je sporost administracije i nedovoljna povezanost državnih institucija. Posebno je to vidljivo kod velikih investicijskih projekata, koji često zahtijevaju koordinaciju više ministarstava i različitih tijela državne uprave. Ako se od ideje do realizacije projekta čeka godinama, upozoreno je, u međuvremenu se mogu promijeniti i tehnologija i tržišni uvjeti.
Upravo zato potrebno je ubrzati donošenje propisa, ali i bolje koordinirati njihov nastanak. Kvalitetnije analize učinaka propisa i razgovori sa svim relevantnim dionicima mogli bi, rečeno je, spriječiti donošenje neusklađenih rješenja koja poslije otežavaju poslovanje.
Investitorima su najvažniji sigurnost i predvidljivost. Moraju znati koji ih koraci očekuju, koliko će trajati pojedine procedure i kakvi će biti uvjeti poslovanja. U Ministarstvu gospodarstva zato nastoje investitore uključiti već na početku projekta, definirati hodogram aktivnosti i povezati ih s institucijama koje mogu pomoći u uklanjanju prepreka, istaknuo je Bojan Batinić, ravnatelj Uprave za internacionalizaciju Ministarstva gospodarstva. Jedan od načina olakšavanja realizacije ulaganja jest i usmjeravanje poduzetnika u poslovne zone u kojima su već riješeni imovinskopravni odnosi, prostorno-planski preduvjeti i dio infrastrukturnih pitanja.
Na panelu se raspravljalo i o digitalnoj transformaciji i umjetnoj inteligenciji, koje otvaraju nove mogućnosti za povećanje produktivnosti, ali njihova primjena među hrvatskim poduzećima još je neujednačena. Umjetnu inteligenciju koristi oko 40 posto velikih kompanija, ali samo 12 posto malih poduzeća. Pritom problem nije nužno u novcu i dostupnosti tehnologije, nego u nedostatku jasne strategije, znanja i razumijevanja poslovnih procesa koje bi trebalo unaprijediti.
Prema istraživanju HUP-a koje je spomenuto tijekom rasprave, samo tri posto kompanija u Hrvatskoj ima jasno definiranu strategiju primjene umjetne inteligencije. Kao primjer mogućih koristi navedeno je poduzeće u kojem je, nakon uvođenja AI alata i edukacije zaposlenika, četvrtina radnika počela koristiti tu tehnologiju te si oslobodila oko pola sata dnevno za druge zadatke. Upravo je to jedan od konkretnih primjera kako digitalizacija može povećati učinkovitost, čak i bez velikih ulaganja.
No, digitalni razvoj donosi i nove rizike, upozorio je Dean Krušić, predsjednik Uprave Combisa, osobito u području kibernetičke sigurnosti. Naime, pokušaji kibernetičkih napada danas se događaju svakih osam sekundi, dok je prije nekoliko godina razmak bio oko 30 sekundi. Zbog toga raste potreba za stručnjacima i sustavima koji mogu pravodobno prepoznati prijetnje i zaštititi poslovanje. Umjetna inteligencija pritom može biti i važan alat u obrani jer omogućuje ranije prepoznavanje ranjivosti, ali njezina primjena mora biti odgovorna i praćena edukacijom.
Panelisti su se osvrnuli i na „vruću temu”, stručni kadar, naglasivši kako problem nije nužno u nedostatku stručnjaka, nego u tome koliko im domaće tržište pruža priliku da svoje znanje i potencijal razvijaju u Hrvatskoj. Prema europskom pokazatelju ljudskih potencijala u inovacijama, Hrvatska ostvaruje 70,4 posto prosjeka EU-a i nalazi se na 22. mjestu među državama članicama. Sudionici panela upozorili su da je za zadržavanje mladih stručnjaka presudno stvaranje kvalitetnih radnih mjesta i prilika za profesionalni razvoj. Upravo su investicije, posebno one koje donose veću dodanu vrijednost, nove tehnologije i bolje plaće, jedan od načina da se mladima ponudi razlog za ostanak, ali i potakne povratak dijaspore.
Otvoreno je i pitanje prilagodbe obrazovnog sustava potrebama tržišta rada. Tehnologija i poslovno okruženje mijenjaju se brže nego prije, pa se mora mijenjati i način na koji obrazujemo buduće stručnjake.
Pozitivni trendovi vidljivi su i u privlačenju stranih ulaganja. Kako je iznijela Lidija Brković, glavna ravnateljica Državnog zavoda za statistiku, izravna strana ulaganja u posljednjih su pet godina svake godine premašivala tri milijarde eura, a 2021. i 2024. bile su rekordne, s više od četiri milijarde eura. Od 1993. godine u Hrvatsku je pristiglo gotovo 60 milijardi eura izravnih stranih ulaganja, pri čemu je otprilike trećina realizirana u posljednjih pet godina.
Sljedeći je korak, međutim, privlačenje ulaganja veće dodane vrijednosti, onih koja donose više tehnologije, bolje plaće i kvalitetnija radna mjesta. Hrvatska se više ne želi natjecati isključivo jeftinom radnom snagom, nego investitorima ponuditi znanje, stručnjake i uvjete za razvoj naprednijih industrija.
Zaključak panel-rasprave bio je da Hrvatska ne kreće od nule. Ima ljude, znanje, prirodne resurse, rastuća ulaganja i sve više primjera uspješnih kompanija koje inovacije koriste za razvoj poslovanja. No, potencijal sam po sebi nije dovoljan. Da bi ga pretvorila u stvarnu konkurentsku prednost, država mora biti brža, učinkovitija i otvorenija za suradnju s gospodarstvom. Jer inovacije ne nastaju samo donošenjem strategija i propisa, nego stvaranjem uvjeta u kojima se dobre ideje mogu pretvoriti u konkretne projekte, nova radna mjesta i dugoročno održiv gospodarski rast.