Prof. dr. sc. Ljiljana Kaliterna Lipovčan pomoćnica je ravnatelja Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. Profesorica je psihologije rada, a kao znanstvenica bavi se i psihologijom sreće i kvalitetom života. Zahvalan je sugovornik u nezahvalna vremena. Dobitnica je i Državne nagrade za znanost.
Jesu li Hrvati neradnici kako ih se nerijetko prikazuje, previše skloni bolovanjima i spajanju praznika?
– Teško bih se s tim složila. Prema istraživanju Europske zaklade o kvaliteti življenja, a rezultate istraživanja uskoro ćemo prezentirati, mi jako puno radimo, imamo dulje radno vrijeme nego većina europskih zemlja i radimo više i prekovremeno. A to što radimo prekovremeno i što nam se to ne plaća, to je poseban fenomen, nemoguć u nekoj uljuđenoj zemlji, u kojoj to nije normalno. Kažemo i da netko malo radi u državnom sektoru, ali čim taj isti radnik ode kod privatnika radi normalno. Nije problem u radniku, nego u upravi i onima koji vode tvrtku.
Cijeli intervju sa prof. dr. sc. Ljiljanom Kaliternom Lipovčan pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista od ponedjeljka
Da u državnoj službi ima radnih mjesta na kojima ljudi ljenčare - ima. Krivicu za to snose voditelji, jer ne znaju ljude kako treba organizirati i iskoristiti, a i nadzirati njihov rad. No pitanje je što zapravo svi ti koji govore o "Hrvatima neradnicima" smatraju kao zadovoljavajuči rad? Rintanje od jutra do mraka, pod stresom, šest dana u tjednu, tako da djecu vidiš tek navečer, mrtav umoran, i još pri tom telefonom dogovaraš sa suradnicima nešto u svezi posla...? Čini mi se da je to ta definicija "čovjeka koji radi" za većinu ovih uvijek nezadovoljnih kritičara kojima nikad ama baš ništa u Hrvatskoj ne valja. A to je glupost: takav rad vodi samo iscrpljivanju čovjeka zbog kojeg mu pada kvaliteta rada, on sam nezadovoljan je, iscrpljen i pod stresom te će se zbog toga vrlo brzo početi ozbiljno razboljevati, a obitelj mu trpi i djeca nemaju pravog kontakta sa roditeljem te trpe i emocionalno i u odgojnom smislu. Optimalan rad na poslu trebao bi trajati najviše šest sati, ali kvalitetnih šest sati, i to pet dana u tjednu. Dovoljno. Sve drugo je dehumanizirajuće.