I dok neki u ovo predblagdansko vrijeme razmišljaju o blagdanskom stolu, darovima pod borom ili mjestu za doček Nove godine, mnogi bi se zadovoljili dostojnom svakodnevicom. Takva je i četveročlana obitelj Pelesk iz Pustodola u Donjoj Stubici.
Mirovina nije dosta
Skromni, neugledni kućerak već na prvi dojam odaje veliko siromaštvo i neimaštinu. Iako suprug Stjepan prima mirovinu oko 2.000 kuna, to im je nedovoljno za pristojan život, njemu i supruzi Božici, te sinovima Draženu (14) i Stjepanu (12). U spavaćoj sobi, koja je ujedno soba za dnevni boravak, spavaju svo četvero. Kako je kuća uz sam potok, od velike poplave 1989. u toj su se sobi digli parketi, a još je danas puna vlage. U takvim uvjetima djeca su dobila alergiju i bronhitis, a otac kroničnu astmu. Kako bi se soba osposobila za zdravije stanovanje treba napraviti novu drenažu, no za to treba oko 20.000 kuna, koje ta obitelj nema. Kuhinja je jedna uska prostorija s betonskim podom. Zahvaljujući Gradu Donjoj Stubici imaju kupaonicu, a Grad im je pomogao i obnoviti krovište. – Radio sam kao profesionalni vatrogasac u tvrtki Chromos u Zagrebu. Moja brigada je bila prva na intervenciji u dva velika požara u našoj tvrtki, 1984. godine, kada je poginuo jedan radnik, te 1992., kada je eksplodiralo skladište. Nažalost, tvrtka je završila u stečaju, a ja na burzi, na kojoj sam proveo pet godina prije uvjeta za penziju. Da nije bilo susjeda Borisa Beljaka, ne znam kako bismo preživjeli tih pet godina do odlaska u mirovinu – kaže Stjepan Pelesk.
Moglo je biti drukčije
Sudbina ove obitelji nije morala biti tako crna. Nažalost, ljudska dobrota i naivnost rijetko donesu dobro, a u to se uvjerio i sam Pelesk. Naime, 1986. godine na sportskoj prognozi imao je 13 pogodaka, u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji u tom kolu pogodio je sve parove jedino on i jedan igrač iz Beograda. Slilo se tada Pelsku milijardu i 300 tisuća ondašnjih dinara, što je tada bilo blizu 150.000 njemačkih maraka. – Rođaci su me molili da im posudim novac. Nisam ih mogao odbiti, a jednom rođaku posudio sam veću svotu s kojom si je sagradio kuću. Novac mi je kasnije odbio vratiti, a ja nisam imao napismeno da sam mu posudio. Također, za dvije, tri godine, to je gotovo sve pojela inflacija, pa i oni koji su mi vraćali, to su bili smiješno mali iznosi – prisjeća se svoje naivnosti Pelesk. I tako si je on od tog silnog novca uspio jedino 1987. godine kupiti ovaj kućerak i doseliti se iz Zagreba, gdje je do tada živio kao podstanar. Prije četiri godine mlađi sin Sjepan je u Velikoj Gorici, kamo je bio premješten u školu za djecu s posebnim potrebama, pao s pet metara visoke trešnje. Uspjeli su mu spasiti lijevu novu ugradnjom plastike između kuka i koljena, no dijete mora biti oprezno, jer bi nova ozljeda značila amputaciju noge. Obitelj ima i skrbnicu, psihologinju Vesnu Legac, koja za tu obitelj kaže da je skromna, ali živi u nemogućim uvjetima, a nije si u stanju sama pomoći. Stoga se mole da svi koji mogu i žele, uplate neki iznos na žiro-račun Zagrebačke banke 1000000013, broj knjižice je 1623002047, na ime Stjepan Pelesk.
