Kako to gradonačelnik i vijećnici HDZ-a u Vukovaru namjeravaju zabraniti djelovanje Demokratskog saveza Srba. Predsjednik Vlade Andrej Plenković rekao je da Hrvatska nije zemlja u kojoj se zabranjuje sloboda govora i političke stranke. Ali, to je politička izjava koja smjera na smirivanje tenzija.
Uostalom, i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved ocijenio je izjavu vukovarskog dogradonačelnika i predsjednika DSS-a Srđana Milakovića o etničkom čišćenju u akciji Oluja protivnu Ustavu.
Prema članku 6. Ustava “unutarnje ustrojstvo političkih stranaka mora biti sukladno temeljnim ustavnim demokratskim načelima”. Penava je najavio da će se nakon konzultacija s pravnicima sa zahtjevom obratiti Ministarstvu uprave. Međutim, vjerojatnije je da neće jer bi mu pravnici trebali reći kako to nije prava adresa.
U članku 6. Ustava izričito piše: “O protuustavnosti odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske”. A što se suštine tiče: “Protuustavne su političke stranke koje svojim programom ili nasilnim djelovanjem smjeraju podrivanju slobodnoga demokratskog poretka ili ugrožavaju opstojnost Republike Hrvatske.”.
Ima li DSS problema s tom ustavnom odredbom? Pri tomu treba napomenuti kako nije dovoljno da je program ili djelovanje stranke protuustavno već moraju podrivati demokratski poredak ili ugrožavati opstojnost RH.
Posljedice ustašizacije
Povod za Penavinu inicijativu bila je izjava čelnika DSS-a o tomu da je akcija Oluja bila etničko čišćenje jer “200 tisuća građana srpske nacionalnosti nije dobrovoljno otišlo s tih prostora”. Milaković je u pravu, da nije bilo Oluje, pobunjeni Srbi još bi stolovali u okupiranom i etnički očišćenom dijelu Hrvatske. Međutim, pobunjene Srbe, kako je to utvrdio i Haški sud, nije otjerala Hrvatska vojska odnosno država.
Većina je organizirano i samoinicijativno napustila Hrvatsku pri punoj svijesti što se pet godina sustavno radilo na okupiranom području. Otjerao ih je strah od vlastite zločinačke logike te ih potaknuo na razmišljanje što bi oni učinili da su se našli na mjestu onih koji su pet godina bili žrtve terora.
Jest, neki Hrvati nisu imali snage oduprijeti se osvetničkim porivima, ali i sud u Haagu utvrdio je da to nije bio dio sustavne državne politike, za razliku od zločina koje je činila velikosrpska tvorevina pobunjenih Srba u suradnji s JNA, logistički podržavanih iz Srbije.
To su činjenice, a ono što Milaković govori neistinite konstrukcije koje sole ranu onima koji su trpjeli i trpe posljedice velikosrpskog terora. Iako nije odveć politički razumno tako iskrivljavati činjenice i pravomoćne zaključke suda u Haagu, i to je demokratsko pravo DSS-a i Milakovića. Ako netko smatra da nije, to onda jedino sudski može dokazati.
Za pretpostaviti je da Milaković ima svoje političke razloge za pristup koji se nadovezuje na vanjskopolitički projekt Aleksandra Vučića, čiji pajaci uporno guraju tezu koja se temelji na petogodišnjoj amneziji i Oluji kao etničkom čišćenju. Ako smo Vučića mogli ugostiti, unatoč eklatantnom velikosrpstvu u Glini 1995. i politici koju danas vodi prema Hrvatskoj, zašto ne možemo tolerirati Milakovića i DSS!?
Zar su zabrane jedini odgovor!? Trebamo li se zbog jedne političke izjave vratiti metodama bivšeg režima, te srpskoj manjini dati status kakav su imali Hrvati u bivšoj Jugoslaviji!?
Ako je Domovinski rat bio i borba za demokraciju, onda smo se borili i za jednakost te slobodu govora za sve, pa i političkog govora koji je uvredljiv, šokantan i uznemirujući, prema standardu Europskog suda za ljudska prava u tumačenju članka 10. Europske konvencije.
Uostalom, nije Milaković prvi politički predstavnik Srba u Hrvatskoj koji je takvo što izjavio. Čelnik SDSS-a Milorad Pupovac 2013. je u “Nedjeljom u 2” na HTV-u, na pitanje dijeli li mišljenje hrvatskih intelektualaca poput Inoslava Beškera, Furija Radina i Žarka Puhovskog kako je u državnom odnosu prema Srbima 90-ih bilo elemenata etničkog čišćenja, uzvratio kako nije sklon izricati takve pojmove jer time “jačate nesporazume”, a onda je “zakucao” kako “nema nikakve dvojbe da je politika protjerivanja Srba iz hrvatskih urbanih sredina, posebno nekih, a onda osobito s područja zapadne Slavonije, Dalmacije, Like, Korduna..., bila primjer etničkog čišćenja”.
I nakon presude hrvatskim generalima, za Der Standard govorio je o etničkom čišćenju. I u kolovozu ove godine, za Deutsche Welle je “štiteći” Hrvatsku od Vučićeve usporedbe s Hitlerovom Njemačkom Pupovac rekao kako se Hrvatska sasvim sigurno ne može tako uspoređivati “uz sve elemente ustašizacije koji su prisutni, uz sve tragične posljedice etničkog čišćenja Srba u Hrvatskoj”.
Bolje se nosimo s ekstremima
Savezni ustavni sud Njemačke prije dvije godine odbio je zabraniti neonacistički NPD, o čemu smo u Večernjem listu objavili sažetak rada prof. dr. sc. Jasne Omejec. Bivša predsjednica Ustavnog suda tada je naglasila kako je njemačka jurisprudencija važna za nas jer je članak 21. njihova Ustava o zabrani političkih stranaka bio 2000. predložak za članak 6. našeg Ustava.
Zabrana stranke nije zabrana stava, već se traži nešto više od izražavanja protuustavnih političkih ciljeva. U slučaju NPD-a neosporno je riječ o stranci čiji članovi i pristaše zastrašivanjem i kriminalnim ponašanjem izazivaju strah i od nasilnih napada.
Međutim, analiziraju??i političku poziciju NPD-a u njemačkom društvu, zastupljenost u vlasti..., zaključeno je kako njihova zabrana kao najoštriji instrument liberalne države nije nužna u demokratskom društvu koje je zrelo nositi se s ekstremnim antidemokratskim strujama u zemlji.
Očigledno je da se i hrvatsko društvo već 28 godina bolje i od njemačkog nosi s ekstremima, a kamoli s jednom provokacijom DSS-a.
>> Pogledajte video i saznajte što o Pupovcu kažu ljudi iz njegova rodnog sela
I u ovom članku izostaju prava pitanja i usporedbe: 1. Gdje us bili Hrvati s područja s kojeg su 1995. otišli Srbi? Kao maloumnici svi se hvatate 1995. nitko gospodi četnicima i početnicima ne spominje 1991. kad je uistinu izvršeno etničko čišćenje i tko ga je izvršio. Treba ih priupitati što su Hrvati trebali napraviti prepustiti im trećinu svoje zemlje? Svašta! 2. Je li "Za dom spremni" opasniji do četničke objede da je Oluja etničko čišćenje ili Pupavčeve tvrdnje izrečene u Saboru da ne postoji zakon koji brani kokardu? 3. Demokracija ne uključuje pravo na laži objede i podmetanja pa to aboliranim četnicima i njihovim simpatizerima početnicima netko mora reći taman to bio Ustavni sud. Ne učini li se to na vrijeme bojim se i razmišljati o posljedicama.