- Gotovo pet godina tražio sam za svoju obitelj pogodno imanje u Lici
jer sam želio pobjeći iz Zagreba, i onda sam napokon doznao za ovo u
Perušiću. Stigao sam u Liku krajem kolovoza prošle godine, i preporodio
se! - kaže 55-godišnji Vlado Kolarić, rođeni Zagrepčanin odrastao u
Trnju.
S Vladom je iz Zagreba stigao i njegov 15-godišnji sin Luka koji je
osmi razred osnovne škole upravo završio u Perušiću, a ovih dana upisao
se u strukovnu školu u Otočcu, gdje će učiti za autoelektričara. Luki
je bilo teško preboljeti njegovo staro društvo u Dugom Selu, igrao je
tamo i rukomet za RK Rugvica, stoga jedva čeka osnivanje perušićkog
rukometnog kluba, što je obećao i perušićki načelnik.
- Na svu sreću putem sms-a i mailova sa starim prijateljima čujem se
svakog dana. Ipak, ne bih se vratio u Zagreb, u Lici je odlično - kaže
Luka, Kolarići još nisu svi u Perušiću. Uskoro će im se pridružiti i
majka i supruga Ana koja još radi u Zagrebu, i priprema se za mirovinu.
- Supruga rado dođe k nama. Konji su joj velika ljubav, pa u staji
držimo trkaću kobilu, ali i ponija, kojih još ima u Perušiću.
Vlado je kobilu nabavio prošle godine, i brzo se na nju navikao i
zavolio jeu. Jahanju je naučio i sina Luku. - Kobilu ne bih dao ni za
kakav novac! - kaže Vlado. Imanje obitelji Kolarić u Perušiću, nekad
zapušteno i napušteno imanje obitelji Štimac, dobilo je posve novi
izgled. Prokrčena je šikara oko kuće i na okućnici, a bit će još posla
na uređenju preostalih 59 tisuća “kvadrata” zemlje. Vlado Kolarić je
dosad promijenio dosta zanimanja - od bravara do taksista, vlasnika
autobusa i kioska, a bio je i branitelj dragovoljac iz 1991. godine.
Sada se oprobao i kao poljodjelac i stočar, i to mu uspijeva.
- Zagreb mi baš i ne nedostaje. Jedva sam dočekao svoj mir i svježi
zrak. Neću se više nikad vratiti u Zagreb gdje vlada bjesomučna gužva,
i gdje je pred čovjekom mnogo beskorisnih obveza. Ovo je novo, predivno
iskustvo - zaključak je ushićenog Vlade Kolarića.
BIJEG IZ GRADA Zagrepčanin Vlado Kolarić velegradsku vrevu zamijenio životom u Perušiću