Unatoč nagađanjima kako bi ovi izbori napokon mogli značiti prekretnicu u odnosu političke elite RH prema glasovanju tzv. dijaspore, stara loša priča se ponavlja, svaki put s beznačajnijim ulogom. Od nekadašnjih dvanaest, broj saborskih zastupnika hrvatskih državljana s prebivalištem izvan RH smanjio se prvo na šest pa potom, razmjerno broju izašlih birača, na pet, da bi danas spao na fiksna tri.
Sasvim dovoljno da šovinistički dio javnosti i dalje ima dijasporski ventil za istresanje političkih frustracija, vjerujući valjda kako ih nisu pokrali oni u Remetincu već kleta dijaspora koja idiličnoj zajednici vrijednih poreznih obveznika višestrukim glasovanjem i živih i mrtvih želi određivati kako će živjeti.
No istina je ponešto drukčija. Zastupnici iz XI. izborne jedinice nikada nisu odlučivali tko će formirati vlast u Hrvatskoj. Sve prošle vlade i bez njihovih bi glasova izgledale isto. Odnos snaga uvijek je bio takav da su služili samo za kozmetičko podebljanje HDZ-ova udjela u Saboru.
Poslušni stranački dizači ruku
Teze o tobožnjim velikim prijevarama pri glasovanju u inozemstvu, što se navodilo kao nešto što je “općepoznato” i što “svi znaju”, raspršile su se kao mjehur od sapunice jednostavnim upitom DIP-u i GONG-u, čiji podaci govore kako na posljednjih nekoliko izbora izvan RH nije bilo nikakvih većih nepravilnosti koje bi statistički odskakale od onih na izbornim mjestima na području Hrvatske.
Najveći je stvarni problem s tim “zastupnicima” XI. izborne jedinice što oni do sada nisu ponajprije zastupali ljude koji su ih izabrali, nisu artikulirali i promicali njihove interese, već su bili uglavnom poslušni stranački dizači ruku.
Kojim je rezultatima HDZ zaslužio ponovno povjerenje iseljeništva? Dijaspora je, i nakon dva desetljeća neovisne države, ostala neiskorišten hrvatski potencijal. Povratak iseljenika gotovo je nikakav, investiranje u domovinu još manje. Jaz koji je ostao između dvije Hrvatske i ne čudi ako pomislimo samo na činjenicu da je HDZ već u startu, dok je istodobno titrao dijaspori i muzao joj novac, u strukture vlasti uključio ljude koji su koju godinu ranije ubijali naše iseljenike po Zapadnoj Europi.
Čime je HDZ zaslužio potporu Hrvata iz BiH, formalno konstitutivnog naroda koji, uz pravu dijasporu, također glasa unutar XI. izborne jedinice?
Hrvatska je posljednjih godina mirno promatrala političko eliminiranje vlastitog naroda u susjednoj državi. Hrvati u BiH ne samo da nisu imali pomoć HDZ-ove vlasti već je ona međunarodnoj zajednici, pogotovo u kohabitaciji s Mesićem, zdušno pomagala da ih drži za gušu. Veleposlanik RH u Sarajevu lani se u Oslobođenju razmeće kako je prvi čestitao Željku Komšiću na izbornoj “pobjedi” i daje protuustavne izjave na koje, unatoč pismenim prosvjedima, nisu reagirali ni Vlada ni Ministarstvo ni nadležni saborski odbori. Zahvaljujući WikiLeaksu prošlog smo mjeseca doznali kako je Stuart Jones, zamjenik pomoćnika državne tajnice SAD-a Hillary Clinton, potkraj 2009. u razgovoru s ministrom Jandrokovićem “odao priznanje nastojanjima Zagreba da obeshrabri rasprave koje se tiču trećeg entiteta”. Službeni bi se Zagreb, dakle, nimalo karikirano mogao prikazati kao pohvaljeni američki policajac koji bdije nad time da Hrvati, pored postojeća dva, srpskog i bošnjačkog, ne bi tražili i svoj entitet.
Hoće li dijaspora zaboraviti HDZ-u pristanak na političku ucjenu SDP-a, dolazak cjenjkanjem do broja od tri zastupnika i time pristanak na diskriminiranje dijela hrvatskih državljana? Dodatno je poniženje što su pod stranačkom stegom i “zastupnici” iz XI. izborne jedinice digli ruke za smanjenje biračkih prava ljudima koji su ih izabrali, što je primjer bez presedana u povijesti parlamentarizma.
Autentične liste i stranke
Budući da je pristao sudjelovati u svođenju zastupnika XI. izborne jedinice na simboličku prisutnost u Saboru, na ovim je izborima HDZ imao priliku barem prepusti njihov odabir autentičnim listama i strankama “dijaspore”. Dakle, ne ići na izbore u XI. izbornu jedinicu, već omogućiti da ljudi koji doista prebivaju izvan RH i koji se neće miješati u stranačka prepucavanja unutar Hrvatske dobiju priliku autentično zastupati interese birača iz “dijaspore” i biti zdrava spona između domovine i hrvatskih državljana koji prebivaju izvan nje, a ne izvor animoziteta, što su bili do sada. Do prije nekoliko dana činilo se da postoji realna mogućnost da do toga dođe.
Obmana o HDZ-ovu kandidatu
Prošlog tjedna iznenadio me telefonski poziv tajnice gđe Kosor koja mi je priopćila da me premijerka poziva na razgovor. Misleći da je riječ o ovoj temi, o kojoj sam posljednjih godina, kao osoba potpuno izvan dnevne politike, u našoj javnosti možda najviše pisao i govorio, prihvatio sam poziv za razgovor u nedjelju ujutro, kaneći HDZ-ovcima reći samo jednu stvar: ne idite sa svojom stranačkom listom na izbore u XI. izbornu jedinicu, prepustite im da sami izaberu svoje predstavnike, pokažite političku zrelost i zaključite to pitanje koje ste sami doveli do ruba apsurda.
Pokazalo se da sam bio preveslan jer nisam ni slutio što slijedi. Pred središnjicom HDZ-a vrebala me novinarska sačekuša, a unutra me nije čekao razgovor jedan na jedan na temu koju sam očekivao, već skupna sjednica nečega što je trebalo biti osnivanje HDZ-ova savjetodavnoga tijela hrvatskih intelektualaca, o čemu nisam imao pojma. Rekao sam svoje o dijaspori, napustio sastanak i dao jasnu ograđujući izjavu okupljenim novinarskim ekipama. Većina medija stvar je prenijela jasno, ali Nova TV obmanula je javnost ne pustivši moju izjavu, pa tako ni kriv ni dužan za njihove gledatelja postadoh nešto između HDZ-ova kandidata za dijasporu, savjetnika i stranačkog “intelektualca”. Ta besramna medijska manipulacija s ciljem stvaranja dojma o nekakvoj širokoj javnoj potpori bila mi je dobra lekcija da nema smisla govoriti i argumentirati tamo gdje nema otvorenih ušiju da se to čuje. Da kojim slučajem nisam oženjen i da me djevojka zove na spoj, nakon ovoga bih upitao – tko će još biti?
Sutradan je HDZ predao svoju listu za XI. izbornu jedinicu. Uz logistiku dvaju HDZ-a iz BiH dobit će vjerojatno sva tri žuđena dizača ruke, koji će se opet pokazati kao nekoristan, ovaj put vjerojatno oporbeni ukras. Animozitet velikog dijela javnosti prema “dijaspori” i nerazumijevanje njezina vitalnog značenja za RH i neiskorištenog potencijala nastavit će se i dalje. Utješna je jedino činjenica da se na ovim izborima za XI. izbornu jedinicu prvi put javljaju i neke suvisle nezavisne liste s autentičnim ljudima iz BiH i iseljeništva. Ako i ne uspiju iznenaditi izbornim rezultatom, zaslužili su pozornost hrvatskih medija kako bi javnost vidjela da ima i drugih i drukčijih od onih koji su, držeći se jednom rukom za skut maćehinske stranke, drugu spremni podići za bilo što, pa i za smanjenje prava onih koji su ih izabrali.
Raspudić je zadivljen sobom ko i Borkoivć sobom, ti zelembači stvarno idu na jetra!