Kontinentalni turizam u Hrvatskoj prije 30-ak godina bio je oksimoron, drveno željezo. Ako se i zaustavilo na kontinentu, to je bilo tek na prilazu suncu i moru koji čekaju na Jadranu. U Varaždinu, čija arhitektonska i kulturna baština nisu same po sebi bile dovoljne da turiste i zadrže, potkraj 90-tih potražili su način da se to promijeni.
Ogledalo društva
Prisjeća se tako okolnosti u kojima je 1987. godine pokrenuta manifestacija "Jesen u Varaždinu" Branka Tropp, dugogodišnja direktorica gradske Turističke zajednice.
– Taj je projekt, nažalost, zbog ratnih zbivanja, bio prekinut 1991. godine te je turistička ponuda Varaždina stagnirala – prisjetila se ona. Trebalo je proći desetak godina da se stvar ponovno pokrene u novim okolnostima i u novom obliku. Godine 1998. njezin tim uobličio je ideju o festivalu koji će Varaždin, čija povijesna jezgra sama po sebi predstavlja najljepšu moguću kulisu, pretvoriti u veliku pozornicu za manifestaciju što će uza šarm i ugodnu atmosferu grada posjetiteljima pružiti poseban, kozmopolitski doživljaj. Tako se rodio Špancirfest.
Prvi festival, održan 1999. godine, teško je usporediti sa 17. izdanjem, koje počinje danas. U tri dana, koliko je tada trajao festival, izmijenilo se dvadesetak događanja, a danas ih se u deset dana trajanja Špancirfesta nudi oko četiri stotine. Prvih godina brojilo se oko petnaest tisuća posjetitelja, a danas je ta brojka više nego deseterostruka, a stižu gosti i iz prekooceanskih zemalja.
– Turizam je ogledalo cjelokupnog društva – kulture, gospodarskog stanja, načina života i grada, on je i simbol duha jedne destinacije. Varaždinci su vrlo ponosni na svoj grad, ponosni su na svoju tradiciju i povijest. Imaju srednjoeuropski duh, a šetnja – ili, kako mi to kažemo, španciranje – dio je varaždinske svakodnevice. A to španciranje podrazumijeva ugodu, opuštenost, razonodu te se tako počela razvijati ideja o sadržajima manifestacije. Turizam pretpostavlja i stalno osluškivanje trendova na turističkom tržištu, ali pritom je važno biti i ostati svoj, ali ujedno postati i drukčiji i originalan – kaže B. Tropp.
Sličnih festivala, priznaje, ima i drugdje, u što se uvjerila na poslovnim putovanjima, ali Špancirfest je uspio povezati nekoliko sadržajnih dijelova u skladnu i uspješnu cjelinu. Koncerti, kazališne predstave, ulični performansi, stari zanati, antikviteti, gastronomija – ne može se izdvojiti jedno, sve to čini varaždinski festival. Posjetitelj će konzumirati ono što želi, sve u šetnji iliti špancirungu.
U oblikovanju festivala Branka Tropp pomoglo je, kako kaže, to što je imala prilike vidjeti organizaciju, pristup logistici potrebnoj za održavanje manifestacije te način koordinacije svih dijelova organizacijskog tima na drugim svjetskim manifestacijama.
– Svakoj novini i promjeni Varaždinci pristupaju oprezno, po onoj, napravi pa ćemo ocijeniti. Tako je bilo i s festivalom. I novac je, čini mi se, prije bilo lakše prikupiti, barem je bilo više lokalnih, varaždinskih sponzora. No, kao što vidimo, Špancirfest će proslaviti 17. rođendan, potpuno je srastao s Varaždinom i postao je njegovim simbolom, što ne bi bilo moguće da ga svi nismo čvrsto prihvatili kao nešto svoje – kaže rodonačelnica "festivala dobrih emocija", što je drugi naziv varaždinske manifestacije.
Dok je samo ime festivala smislio varaždinski pisac Ernest Fišer, za "festival dobrih emocija" krivi su – novinari.
Krivi su i novinari
– Često su nas pitali, pa kakav ste vi to festival? I kad smo htjeli s riječ-dvije opisati njegovu složenost, došli smo do toga slogana. A dobre emocije potrebne su svima, uvijek i svuda – kaže B. Tropp. Kvaliteta sadržaja te organizacijski i produkcijski standardi rasli su iz godine u godinu. Impresivno zvuči podatak da je oko 15.000 izvođača dosad privuklo više od dva milijuna posjetitelja. Za naše prilike imponira i činjenica da samo 14 posto od produkcijskog budžeta, koji iznosi oko četiri milijuna kuna, dolazi iz javnih izvora, od Grada Varaždina i Ministarstva turizma.
– Još prije desetak godina nisam se usudila ni pomisliti da bi jedan festival mogao toliko značiti jednome gradu, da će postati njegov sinonim te pronijeti ime Varaždina u svijetu. Velikim su ga učinili svi Varaždinci, susretljivi i ljubazni domaćini, ali i gradski čistači, ugostitelji, trgovci, volonteri i entuzijasti – kaže Branka Tropp, čiji je Špancirfest, moglo bi se reći, životno djelo.
>> Varaždinski festival dobrih emocija - 17. Špancirfest
to je već postao ofucani i dosadni drnek.