Od rođenja živim u Rečici. Nikada se nisam udavala ni jela odojak. Ne želim ga probati ni ubuduće jer nije dobro za zdravlje. Redovito doručkujem i već sam četrdeset godina na dijetalnoj prehrani – u dahu je ispričala Marija Perač, prva stogodišnjakinja u Rečici.
Vitalna slavljenica, koja i te kako pazi na svoj izgled, samo se nasmijala i odmahnula rukom na pitanje je li to što se nikada nije udavala razlog što je doživjela stoljeće života. Proslava njezina rođendana i te kako ju je oduševila. Njezinoj kćeri jedinici Ani u pripremi velike proslave pomogli su ostali mještani, kao i članovi Kulturno-umjetničkog društva Rečica. Samo za ovu priliku pjevali su, plesali i stvorili nezaboravan ugođaj.
Donijeli su i brojne darove, srebrnu krunicu, cvijeće, tortu, kolače...
– Nisam nikada plesala u KUD-u, ali volim gledati njihove nastupe – kaže stogodišnja Marija Perač. Tijekom proslave rođendana prisjetila se i nekih detalja iz svog života te redovitih aktivnosti koje su i danas njezina svakodnevica.
– Radila sam nekada u DIP-u i u Austriji tako da imam mirovinu. Iz hobija sam voljela šivati stolnjake i narodne nošnje. Redovito sam išla u crkvu i pjevala u zboru. Sada, nažalost, više ne mogu na mise, ali zato svakodnevno kod kuće molim krunicu – ispričala je naša sugovornica. Sretna je što je zdravlje i dalje dobro služi, pokretna je i vrlo rijetko pri hodanju koristi štap. Kao svaka žena, uvijek se voljela uređivati. Tako je i za proslavu rođendana pozvala frizerku da je uredi.
– Ne mogu reći kako se osjećam kao stogodišnjakinja i koji je recept za dug život.
To vjerojatno ovisi i o načinu života, genima, ne znam. No, svima želim dobro zdravlje i veselje. Kao što ste došli na proslavu mog stotog rođendana, dođite tako i na sprovod – poručila je vesela slavljenica, o čijoj će se proslavi u Rečici još dugo pričati.
Čestitke slavljenici! Nego, pitanje i naputak novinaru: - gdje je ta Rečica? Možda sam slab na zemljopisu, a po nošnjama mi izgleda sjeverna Hrvatska... Međimurje?