Što kažete na to da Grad Split ne smije poslati radnike svog poduzeća Parkovi i nasadi s pilama u Park šumu Marjan kojom hara agresivni nametnik potkornjak da posijeku osušene i zaražene borove?
Nema šanse, ne dopušta zakon, a na javni natječaj koji je raspisala Javna ustanova Marjan, nije se javio nitko.
Tako su 20.000 mrtvih i bolesnih stabala i dalje na Marjanu iako Grad na plaći ima ljude kvalificirane da se brinu o zelenim površinama i hortikulturi. Tako je to kada birokracija vlada našim životima. Bisera ima još.
Javna ustanova Marjan, također gradska firma, koja brine o park šumi, ima 59 djelatnika i nijednog šumara! Nema ni strojeve za održavanje šume, odnosno sječu suhih stabala. Da stvar bude još luđa, vatrogasci i komunalni redari po zakonu ne bi smjeli ulaziti u zaštićenu park šumu.
Nevjerojatno je da postoji i takav zakon.
Sve se to moglo doznati u splitskoj vijećnici na tematskoj sjednici Gradskog vijeća o Marjanu. Govorilo se o poraznim činjenicama, koje su dovele da Marjan, opjevano, mitsko splitsko brdo izgleda zapuštenije, neuređenije, gore i s manje sadržaja nego prije 50 godina. Rasprava je trajala punih osam sati, tijekom kojih su se vijećnici zgražali, komentirali, svašta predlagali šokirani iznesenim činjenicama.
Žalili su im se ljudi koji više desetljeća žive u obiteljskim kućama na Marjanu kako ih ne mogu legalizirati zbog nereda u katastarskim knjigama.
Marjan je većim svojim dijelom u privatnom vlasništvu po kojemu prolaze staze i putevi i kada bi se knjige sredile, moralo bi se nešto vlasnicima i platiti. Postoje obitelji koje u svojim kućama na Marjanu žive i 70 godina, a ne mogu objekt registrirati kao kuću, odnosno objekt za stanovanje, već jedino kao restoran. Pravi birokratski teror! Situaciju na Marjanu komentirali su svi. Beskrajno se raspravljalo, a najčešće ponavljana rečenica, koja se čula u vijećnici bar 15 puta, bila je “Nisam stručnjak, ali...”.
Kakvo “ali”?
Ako nisi stručnjak, tu nema ali, dovedi stručnjaka, saslušaj ga što ti ima reći i razmisli prije no što doneseš svoj sud i glasaš za neku odluku. Tako su splitski vijećnici, odreda nestručnjaci, satima raspravljali kako suzbiti mediteranskog potkornjaka, koji je, sad svi znamo, latinskog naziva Orthotomicur erosusus.
Kako zaustaviti “grickanje” Marjana izgradnjom, manje ih je zanimalo.
Gore od toga je samo kad se uhvate ustaša i partizana, kurikularne reforme ili Istanbulske konvencije. A onda se pitaju kako je Marjan spao na tako niske grane uz Javnu ustanovu s 59 zaposlenika dok istodobno o zagrebačkom Maksimiru, koji je površinom isti, brine devet ljudi? Mi svi znamo odgovor, krije se u pitanju, samo se oni prave da ga ne vide jer uhljebljivanje nije loša navika samo jednih. U svakom slučaju, Most je pogodio kada je predložio ovu sjednicu. Pokazala je kako birokratski sustav i uhljebništvo šumu pretvaraju u šikaru.
