Koliko god kao građani bili nezadovoljni stanjem u ovoj zemlji, nije ni život u bogatijim zemljama EU bajka u kojoj hrvatske građane i imigrante prve generacije čeka lagodan život.
Potvrđuje to i priča mlade Nikite Glasnović koja se unatoč medaljama u tekvondou osvojenima za Švedsku želi vratiti u Hrvatsku jer je tamo paralelno i konobarila da bi si financirala izdatke za sportsku karijeru. Na stranu priča o tome pretjeruje li Hrvatska u izdvajanjima za sportaše, osobito one iz privilegiranih sportova, ali činjenica je da su nerijetko priče koje prate iseljavanje mladih nekritične i bajkovite.
U Irskoj rade kao konobari i recepcionari
Više od trećine prve generacije imigranata rođenih u EU prema podacima Eurostata radi poslove ispod svoje stručne spreme. Od Njemačke do Švedske lako mogu pronaći posao liječnici, inženjeri strojarstva, FER-a..., a za ostale koji nemaju diplome iz deficitarnih zanimanja u pravilu su rezervirani poslovi koje državljani tih zemalja ne žele raditi i koji su slabije plaćeni. Zato i naši građani i oni s diplomama društvenih i humanističkih fakulteta u Irskoj često rade kao konobari i recepcionari.
No sramota je ove države što im je unatoč tome odlazak u svijet bolja varijanta jer su tamo barem pošteno plaćeni za svoj rad. Sve zemlje EU štite interese svojih državljana i unatoč floskulama o jednakopravnim građanima EU zna se da u javnom sektoru, na službeničkim mjestima prednost pri zapošljavanju imaju njihovi državljani. Bogate države visokoobrazovane imigrante iz deficitarnih struka uzimaju kad im trebaju i uglavnom oni mogu računati na perspektivan i ugodan život, a ostali su tu da popune radna mjesta koja domaći ne žele raditi.
Nije Glasnović iznimka
Nije Glasnović iznimka. Niz naših građana koji su u Švedskoj imali odlične uvjete na poslu i nezamislivo velike plaće vratio se u Hrvatsku, znajući da sa svojom strukom i ovdje mogu pristojno živjeti i svjesni prednosti poput sigurnosti, klime, ležernijeg načina života...
Zato se, bez obzira na sve, češće treba sjetiti da stvari nisu crno-bijele jer niti je život u bogatim zemljama cvijeće niti u Hrvatskoj trnje.
U posljednje vrijeme stidljivo se počinju pojavljivati i ovakvi članci. Ne znam je li tome razlog što je Plenki nazvao redakciju ili su se novinari počeli pitati tko će zarađivati za njihove penzije. Ali efekat takvog pisanja sada, nakon štoo je peta kolona uradila svoje, jednak je kao da se govori zidu. Istinu više nitko ne želi slušati jer je smatraju za laž.