Kako su nakon dolaska u Tovarnik izbjeglice prihvatili Hrvatsku?
Došli su u zemlju o kojoj su malo znali, a usto neki su se mediji potrudili Hrvatsku predstaviti kao zemlju kakva ona nije. U početku je postojao određeni strah, što se jako dobro vidjelo u njihovim očima. Objasnio sam im da su došli u predivnu zemlju u kojoj žive krasni ljudi. I sami su se vrlo brzo uvjerili u to. Ovom prilikom, kao rođeni Sirijac, zahvalio bih policiji i svima drugima na tom prvom, ljudskom kontaktu i gostoprimstvu, što je pomoglo da se izbjeglice u Hrvatskoj osjećaju dobrodošlo i sigurno. I sam sam osjetio to hrvatsko gostoprimstvo jer od 1984. godine živim u Hrvatskoj, a posljednje tri i pol godine s obitelji sam u Tovarniku, gdje radim kao stomatolog.
O čemu govore? Što ih prvo interesira kada dođu u prihvatilište?
Prvo pitaju što će biti s njima, kamo ih vode i gdje će završiti. Objasnio sam im da se moraju registrirati, dati otiske i fotografirati se. Pitaju i mogu li se javiti svojim obiteljima i traže wi-fi. Bilo je i molbi koje nisu u mojoj nadležnosti kao osobe koja policiji pomaže u prevođenju s arapskog. S nekima je problem sporazumjeti se jer ne govore arapski. Upravo zato mislim da je tu dosta Albanaca iz Albanije i s Kosova koji koriste ovu situaciju i koji su se priključili toj rijeci ljudi koja ide prema zemljama Zapadne Europe. Koliko sam vidio, među izbjeglicama je zapravo najmanje Sirijaca jer tu ima i ljudi iz Iraka, Pakistana, Afganistana...
Strahujete li da bi se među svim tim ljudima moglo naći i terorista?
U svakom slučaju, ja bih ih sve detaljno provjerio. Očekujem od policije da kvalitetno odradi svoj posao. Vidio sam fotografije ljudi na društvenim mrežama u vojnim odorama i s puškama u rukama i nakon što su smješteni u Njemačkoj. Inzistirao bih na detaljnoj provjeri jer mora se znati tko je došao i tko će živjeti uz nas.
Sve priče o izbjeglicama čitajte u našem specijalu Izbjeglička kriza
>>8 pitanja i odgovora o izbjegličkoj krizi u Hrvatskoj!
Doktor očito nije upoznat s planom B: nema kontrole, nema granica, nema provjera, nema nadzora, nema policije, nema vojske, nema države...to je ono što se zove "mi uvodimo red". Imamo samo druga Zoku, velikog humanitarca velikog srca, velikog mozga ii svega drugog velikog.