Ovaj tjedan važan je za Europsku uniju jer će Europska komisija danas iznijeti svoj prijedlog europskog proračuna i fonda za oporavak poslije koronavirusa. EU 27 proteklih je dana učinio mnogo više nego unatrag nekoliko godina u nalaženju zajedničkog života, kazao je jučer talijanski ministar za europske odnose Enzo Amendola (član Demokratske stranke lijevog centra) tijekom videokonferencije s novinarima udruženja stranih novinara Stampa Estera u Rimu. EK ima mogućnost danas iznijeti dodatni korak za suočavanje s ekonomskom krizom koja je vrlo teška za svih 27 zemalja.
Kako ocjenjujete hrvatsko predsjedanje Unijom tijekom ovog semestra?
Ocjenjujem predsjedanje hrvatskih prijatelja Europskom unijom jako dobrim. Bilo je to nesretno predsjedanje jer je COVID-19 izmijenio europsku agendu pa onda i neke projekte koje smo imali, kao što je pokretanje konferencije o europskoj budućnosti, zatvaranje višegodišnjeg proračuna itd. Treba priznati Hrvatskoj da je predsjedanje bilo odlično i ostvareni su neki rezultati. Recimo, pokretanje pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom važan je korak, a velike zasluge za to ima Hrvatska. Mi mislimo da je ostvaren dobar rezultat u otvaranju EU prema Albaniji i Sjevernoj Makedoniji što je dobro za geopolitičku budućnost integracije zapadnog Balkana. Ostvaren je dobar kompromis i treba ići naprijed tim putem.
Hoće li francusko-njemački prijedlog o fondu od 500 milijardi eura za pomoć ekonomiji biti dovoljan?
Zapravo je pravo pitanje što smatra EK, koliki iznos treba za fond za oporavak da bi se Unija suprotstavila krizi. Jer ova nije kriza koja pogađa samo jednu državu, već svih 27, pogađa jedinstveno tržište, izvoz svake države i industrijsku sposobnost svake zemlje. Dakle, mislim da resursi za takvu krizu moraju biti jako ambiciozni, pa prema tome i viši od francusko-njemačkog prijedloga čije namjere cijenimo. Treba imati na umu da sredstva u tom fondu nisu namijenjena za samo jednu državu, već za sve, za pomoć tržištu EU koje je integrativni faktor te za pomoć njegovoj konkurentnosti u odnosu na druga tržišta. Naravno, treba pomoći i reformama koje su potrebne i predugo su bile odgađane. Kad je riječ o fondu za oporavak, Italija stvara računicu ne na osnovi svog interesa, već prema onome što je potrebno Europskoj uniji. Smatram da iznos fonda mora biti jako velik.
Kako ocjenjujete protivljenje nekih sjevernih država onima na jugu Europe kada se govori o novcu za ekonomski oporavak?
Enzo Amendola, talijanski ministar za Europu Trebalo bi izbrisati priču o protivljenju nekih država unutar EU. Ne postoji nikakav sukob sjevera i juga, istoka i zapada, štedljivih (rigoroznih) i rasipnih zemalja. Interes je jedinstven, spas europskog tržišta jer, ako dođe do poremećaja ravnoteže među zemljama, to neće pogoditi samo jednu već svih 27 zemalja. Podaci kažu da svih 27 zemalja zarađuje na unutareuropskom izvozu, svih 27 zemalja ima međusobno isprepletenu industrijsku bazu i, prema tome, ako se zaustavi jedna karika iz toga lanca, nitko se ne spašava.
Postoje tzv. štedljive zemlje (Danska, Nizozemska, Austrija i Švedska) koje se da se iz fonda za oporavak daju bespovratna sredstva te žele da se iz njega daju zajmovi jer se boje da će se novac rasprčkati. Što im poručujete?
Italija je u europskom proračunu od 2014. do 2019. sudjelovala s godišnjim uplatama u iznosu od 14,91 milijardu eura, a četiri tzv. štedljive zemlje u istom razdoblju zajedno su uplaćivale 13,82 milijarde eura godišnje. Dakle, njih četiri zajedno manje doprinose Uniji od Italije same. Ne postoji problem u tome tko daje novac. Italija je zemlja utemeljiteljica EU i daje više u europski proračun nego što uzima i to će nastaviti činiti. A spomenutim zemljama rekao bih da, ako jedinstveno tržište ne bude poduprto novim sredstvima, ekonomija pojedinih zemalja, a vidim da austrijske tvrtke, primjerice, 30 posto izvoze u zemlje EU, imat će problema s prodajom svojih proizvoda. Nizozemski izvoz je 60 posto u zemlje EU. Na koncu neće nastati problem za jednu zemlju, već za svih 27. Osim toga, građani štedljivih zemalja imaju više beneficija od EU nego Italija, primjerice. Moramo objasniti svim našim europskim građanima kako te mjere služe jedinstvenom tržištu, a ne jednoj zemlji jer, ako propadne jedinstveno tržište, ne spašava se ni jedna zemlja. A sve europske države imaju korist od zajedničkog tržišta. To je polazište, a ne eventualni problem štedljivih zemalja s Italijom. Svi zajedno trebamo obraniti jedinstveno tržište, naravno i uz promjenu pravila, ali je osnovno jedinstveno tržište. No ni države ne smiju imati fiskalni dumping (Amendola je time prozvao Nizozemsku, op. a.). To je i novo stajalište Njemačke, odnosno da fiskalni dumping mora biti ispravljen.
Iz francusko-njemačkog prijedloga vidljiv je izlazak Njemačke iz skupine tzv. rigoroznih zemalja. Kako to tumačite?
Te promjene u njemačkom stavu bile su vidljive već od ožujka. Mislim da je do toga došlo jer su njemački političari uvidjeli prirodu krize koja nije nastala zbog financija, već je riječ o krizi realne ekonomije koja utječe na ponudu i potražnju mnogih zemalja. Njemačka ima, primjerice, veću robnu razmjenu s talijanskim regijama Lombardijom i Venetom nego s Kanadom i Južnom Korejom. Riječ je o povezanim ekonomijama koje se trebaju suočiti s recesijom i trebaju pokrenuti oporavak, možda i na suverenistički način na europskoj razini. Smatram da je promjena držanja kancelarke Angele Merkel, koju podupire i njezina stranka Kršćansko-demokratska unija, supotpisivanjem francusko-njemačkog prijedloga vrlo važna.
Govori se mnogo o reformama koje treba provesti. Pa koje su reforme potrebne?
Potrebna su pravila za konkurentnost, pravila vezana za državnu pomoć, pravila protiv fiskalnog dumpinga, pravila o preraspodjeli sredstava na osnovi europskih parametara itd. To su reforme koje su potrebne ne samo Italiji već cijelom EU. I sredstva iz fonda za obnovu nisu potrebna za pojedine države, jer svaka ima svoje fondove, već za europske sektore. Nisu potrebne reforme koje bi jedna zemlja nametnula drugoj, već su potrebne reforme za sve. Prije svega potrebna je reforma europske arhitekture, njezina unutarnjeg sustava jer dosadašnja nije više učinkovita.
Kako gledate na odluke pojedinih država o različitim datumima otvaranja njihovih granica?
Te odluke nisu autonomne. Sastali su se ministri vanjskih poslova, ministri turizma... te se dogovaramo o otvaranju granica. Europska komisija u pet dokumenata naznačila je razne faze ponovnog otvaranja granica. Mi slijedimo taj kalendar, po kojem je, primjerice, zabranjen ulazak građana neschengenskih zemalja u schengensku zonu do 15. lipnja. Postoji, dakle, europska koordinacija koje se mi pridržavamo.
Kako gledate na prijedloge pojedinih zemalja o bilateralnim dogovorima za turističke koridore?
Mi držimo da sve treba biti koordinirano na europskoj razini. Dakle, važno je držati se svih uvjeta koje je zatražila Europska komisija, a ne koje traže pojedine zemlje kako bi postojala sloboda kretanja za sve europske građane. Ne prihvaćamo zasebne bilateralne ugovore ili koridore, već samo slobodno kretanje kako je to naznačila Europska komisija.
U trenutku globalne pandmeije, najveće krize u proteklim desetljećima, Hrvatska i HDZ su odlično obavili predsjedavanje EU. Europa, a pogotovo Makedonija i Albanija će pamtiti predsjedavanje Hrvatske.