Iz klimatske krize i pandemije koronavirusa kao najveći pobjednik mogla bi izaći željeznica. Njemački ministar prometa Andreas Scheuer predložio je ovaj tjedan obnovu željezničke mreže Trans-Europ-Express koja je od 1957. do 1995. brzim vlakovima povezivala veliki dio Europe.
Scheuerovi su argumenti za novu mrežu Trans-Europ-Express 2.0, kako je naziva, ekološki, ekonomski i politički: željeznica je najčišće i najjeftinije prijevozno sredstvo, a još boljim povezivanjem cijele Europe ojačala bi se i Europska unija.
Amsterdam-Rim za 13 sati
Prije 15 godina ukinut je Trans-Europ-Express, međunarodna željeznička prijevozna linija visoke klase koja je povezivala veći dio Europe. Funkcionirala je od 1957. godine, no 1995. počelo se smatrati da željeznica počinje biti zastarjeli oblik prijevoza. Trans-Europ-Express na svojem vrhuncu 1974. godine povezivao je čak 130 europskih gradova od Španjolske do Austrije te od Danske do juga Italije, no svejedno je ukinut. Ipak, vremena se mijenjaju pa je danas željeznica opet ne samo poželjan nego i jedan od najboljih oblika prijevoza.
Njezine su prednosti nad cestovnim i zračnim prijevozom pogotovo istaknute u pandemiji kada je avionski prijevoz praktički prizemljen. Jer, željeznica je prije svega puno čišći oblik prijevoza, sigurnija je – može joj se garantirati cijena karte ili cijena po jedinici prevezenog tereta, fleksibilna je jer se može kombinirati s drugim oblicima prijevoza, prije svega cestovnim. A razvojem tehnologije uklonjen je i možda najveći prigovor, a to je znatno zaostajanje u brzini u odnosu na ostale oblike prijevoza, modernizacija pruga dovela je željeznicu praktično uz bok cestovnom prijevozu.
Temeljem navedenih prednosti željeznice koje su se iskazale pogotovo u pandemiji, njemački ministar prometa Scheuer želi obnoviti Trans-Europ-Express pod modernom oznakom 2.0. Vrijeme je, rekao je, da se i na ovaj način poveže Europa koja će tako i dalje zajednički rasti. Taj novi Trans-Europ-Express 2.0 morao bi omogućiti putnicima da putuju za najviše 13 sati od Amsterdama do Rima, od Pariza do Varšave, od Berlina do Barcelone...
– Tehnologija za to već postoji, ministri prometa potpisat će pismo namjere do kraja njemačkog predsjedanja EU, odnosno do kraja ove godine – rekao je Scheuer.
O projektu koji bi se mogao poklapati sa Scheurovom zamisli pisalo se potkraj lipnja kada je objavljena inicijativa Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije. Ta inicijativa predviđa četiri planirane linije kroz Europu, a na jednoj od njih našle bi se i Slovenija i Hrvatska preko kojih bi se Europa spajala sa zapadnim Balkanom.
Hrvatska zaostaje
Još 2002. donesena je direktiva EU kojom se predviđa gradnja brzih pravaca koji mogu podnijeti brzine vlakova veće od 150 kilometara na sat, dogradnja postojećih pravaca za brzine veće od 200 km/h. Riječ je o sedam koridora: Berlin - Palermo, London - Pariz, Amsterdam - Köln - Bruxelles, Lisabon - Madrid, Pariz - Strasbourg, Lyon - Budimpešta, Pariz Bratislava. Međutim, Der Spiegel upozorava da takva mreža mora doista biti paneuropska te navodi Scheureove riječi kritike Deutsche Bahnu da unatoč 150 linija koje povezuju Njemačku s Europom, veći dio Starog kontinenta ostaje izvan dosega njihovih vlakova.
Časopis navodi da prije 40 i više godina krajnje točke linija nisu bile tek Graz, Beč ili Marseille, nego Rim, Rijeka, Split, Atena ili Istanbul. Nedavno je Deutsche Bahn najavio žestoku bitku s jeftinim autobusnim prijevoznicima poput Flixbusa da dodatno popularizira vožnju vlakom – za samo 12 eura daje promotivne karte do kraja godine za mlađe od 30 kojima se može proći cijela Njemačka, od Alpa do Sjevernog mora. Hrvatska je i dalje jako daleko od zapadnoeuropskih standarda u željezničkom prijevozu, prosječna je brzina hrvatskih vlakova 58,2 kilometra na sat, pa su najave o izdašnim ulaganjima od tri i pol milijarde eura u poboljšanje domaće mreže svakako dobrodošle vijesti.
