Trebamo primiti te ljude. U našoj zemlji vrijedi živjeti. Tu se čovjek mora zalagati za opće ljudske vrijednosti. I tko ne dijeli te vrijednosti, taj može napustiti ovu zemlju. To je sloboda svakog Nijemca, kazao je Walter Lübcke (65), njemački političar i demokršćanin, na tribini koja je u listopadu 2015. održana u Lohfeldenu kraj Kassela. Na tom skupu bilo je oko 800 ljudi, a Lübcke je tim riječima dao podršku njemačkoj kancelarki Angeli Merkel, koja je u tom trenutku vrata Njemačke otvorila milijunima sirijskih izbjeglica.
No tim riječima Lübcke si je ujedno na leđa iscrtao metu, jer su ga njemačke desničarske skupine napadale preko društvenih mreža, prijeteći mu ubojstvom, a anonimna mržnja koja je prosukljala iz internetske kanalizacije išla je toliko daleko da mu je, uz pozive na njegovo ubojstvo, objavljena i kućna adresa.
Dugo planirano ubojstvo
Četiri godine kasnije, situacija u Njemačkoj i Europi bitno se promijenila i izbjeglice više nigdje nisu dobro došle. A promijenilo se i još nešto. Lübcke je početkom lipnja ubijen, a za njegovo ubojstvo osumnjičen je Stephen Ernst, njemački radikalni desničar i neonacist. Osim njega za pomaganje u ubojstvu osumnjičene su još dvije osobe, od kojih je Ernst još 2016. kupio oružje. Dosadašnja istraga pokazala je da je Ernst ubojstvo dugo planirao jer su mu smetali stavovi političara koji se zalagao za inkluziju izbjeglica u europska društva. Pa je početkom lipnja ispalio nekoliko hitaca u njega dok je sjedio na terasi svoje kuće. Mjesto zločina bilo je očišćeno prije dolaska policije, a ni pištolj nije nađen. No istražujući prijetnje koje je Lübcke primao, njemačka je policija za sada došla do Ernsta te osoba koje su mu prodale oružje, a hoće li ih istraga odvesti negdje drugdje, tek se treba vidjeti.
Video - Antiteroristička akcija policije: Uhićeni Balkanci u Oberhausenu
Ubojstvo njemačkog demokršćanskog političara tako bi spadalo u ono što Europol naziva desnim terorizmom, a u nedavno objavljenom Europolovu izvješću koje se bavi procjenama i trendovima u terorizmu u EU za 2019., navodi se da je upravo ta vrsta terorizma u porastu, i to treću godinu za redom. Konkretnije, navodi se da je desno obojenih terorističkih napada u zemljama EU tijekom 2018. bilo manje nego 2017., no zato je u porastu broj uhićenja povezanih s desnim terorizmom. U brojkama, 2018. je zabilježen jedan teroristički napad koji se povezuje s desnim terorizmom, što je manje nego 2017. kada ih je bilo pet, no zato su zbog desnog terorizma u 2018. u Češkoj, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Nizozemskoj uhićene 44 osobe, što je više nego 2017. kada ih je zbog iste stvari uhićeno 20.
U svom izvješću Europol navodi da je većina od 44 uhićene osobe uhićena zbog pripremanja i pokušaja terorističkih napada, pa je tako u Slovačkoj uhićeno 15 pripadnika rasističke skupine koja je isticala fašističke simbole na zastavama i sportskim natjecanjima te su preko društvenih medija prijetili etničkim manjinama. Manjine, etničke, vjerske ili seksualne, Romi, Židovi i izbjeglice, najčešća su meta desničarskih skupina u EU, a Europol u svom izvješću ističe da je od njihovih napada na druge i drukčije opasnija društvena klima koju stvaraju jer potiču strah i agresiju prema svima koji su drukčiji od njih. U izvješću se ističe i da europske desničarske skupine nisu homogene, pa tako one njemačke karakterizira velika “ljubav” prema oružju i eksplozivima, isticanje neonacističkih elemenata, a najčešća meta napada su im izbjeglice i izbjeglički kampovi.
Paravojne skupine
Češki desničari vole se organizirati u paravojne skupine čiji je primarni posao, kako oni kažu, čuvanje doma, dok je u Nizozemskoj u porastu broj desničarskih skupina koje glorificiraju nasilje protiv muslimana i vlade, a vole napadati i džamije. I dok su u sjevernim zemljama mete tamošnjih desničarskih skupina etničke i vjerske manjine te izbjeglice, desničarske skupine u Grčkoj najviše vole napadati anarhiste i ljevičare, a njihov način operiranja tijekom 2018. svodio se na to da anarhističke i ljevičarske pojedince ili organizacije napadaju eksplozivnim napravama slabe jakosti.
Što se pak tiče terorizma s ljevičarskim predznakom, on je lani bio u blagom padu, jer je takvih napada bilo 19, dok ih je 2017. bilo 24, a 2016. 27. U padu je lani bio i broj uhićenih lijevih terorista (34), dok ih je 2017. uhićeno 36, a 2016. 31. Ovakva vrsta terorizma specifična je za Italiju, Grčku i Španjolsku, a među lijeve teroriste spadaju i anarhisti koji se u napadima koriste uglavnom improviziranim eksplozivnim napravama slabog intenziteta. Anarhističke mete su oni koje oni smatraju tradicionalnim neprijateljima, kao što su policija, sudstvo, desne stranke i mediji, a posljednjih godina mete biraju i sukladno aktualnim političkim pitanjima, kao što je npr. stav prema izbjeglicama. Najviše ljevičarskih napada 2018. bilo je u Italiji (10), zbog čega je uhićeno osam osoba, dok je u Grčkoj bilo šest takvih napada te je uhićeno 20 osoba.
Europol je inače u svom izvješću terorizam označio kao glavnu sigurnosnu prijetnju u EU, pa se tako navodi da je lani na području EU bilo što izvedenih što propalih što spriječenih 129 terorističkih napada, što je manje od 2017. kada ih je bilo 205 te 2016. kada ih je bilo 142.
Što se, pak, tiče predznaka tih terorističkih napada, 83 su bila etnoseparatistička, 24 džihadistička, 19 ljevičarskih, jedan desničarski, jedan nespecificirani i jedan u kojem je počinitelj samostalno djelovao. Zbog tih napada lani je uhićeno 1056 osoba, dok ih je 2017. bilo uhićeno 1219, a jedini napadi u kojima je bilo poginulih osoba su oni s džihadističkim predznakom. U lanjska 24 takva napada poginulo je 13, a ozlijeđene su 54 osobe, što je manje nego 2017. kada su u 33 džihadistička napada u EU poginule 62 osobe. Dovršeni napadi s džihadističkim predznakom lani su tako počinjeni u Francuskoj (3), Nizozemskoj (2), te po jedan u Belgiji i Velikoj Britaniji, a prijavljen je i jedna neuspio u Španjolskoj. Ostalih 16 džihadističkih napada koje Europol uvrštava u izvješće su, kako kažu, incidenti, koji se vode kako propali džihadistički napadi.
Iz Europolova izvješća proizlazi i da je najviše osoba lani u EU uhićeno zbog džihadističkog terorizma, jer je od 1056 uhićenih osoba njih 511 uhićeno zbog džihadizma. Prosječna dob uhićenih bila je oko 33 godine, no polovina uhićenih bila je mlađa od 30 godina, dok je njih 22 posto bilo starije od 40 godina. Većina uhićenih bili su muškarci i imali su državljanstvo neke od zemalja EU. Europol upozorava i da je za većinu terorističkih napada koji su izvedeni 2018. trebalo malo ili nimalo novca te da su pripreme napada i njihovo počinjenje uglavnom bili nesofisticirani. Također, sve dovršene džihadističke napade počinili su pojedinci, a ne terorističke organizacije.
Primijećeno je da teroristi, pogotovo oni džihadističkog predznaka, za financiranje svojih napada koriste humanitarne organizacije, a jedan od načina financiranja je i tzv. hawala, odnosno svojevrsni bankarski podzemni sustav koji je specifičan za zemlje poput Afganistana ili Pakistana. To je sustav koji se temelji na povjerenju, a novac putuje od ruke do ruke, i to tako da se ostavlja u trgovinama ili malim obrtima od Pakistana odnosno Afganistana pa sve do odredišta u Europi.
Europol upozorava i da je 5000 državljana EU otišlo ratovati u Siriju i Irak, a uglavnom se radilo o državljanima Belgije, Francuske, Njemačke i Velike Britanije. No problem je što se za jedan određeni broj tih ljudi ne zna gdje su danas. Naime, smatra se da ih je oko 1000 poginulo, da ih je oko 2000 još na teritoriju Sirije i Iraka, no ne zna se što je s ostalima. Neki od njih su se vjerojatno raznim kanalima vratili u EU i sigurnosni su rizik. Takav rizik, navodi Europol, postoji u svim europskim zemljama, pa i u zemljama zapadnog Balkana. Policije s tog područja prijavile su Europolu povratak džihadista, koji djeluju u zatvorenim zajednicama, koristeći se uglavnom propagandom. Jedna od takvih zatvorenih zajednica postoji u Crnoj Gori, a iz te zajednice došao je i počinitelj koji je 2018. bacio eksplozivnu napravu na američku ambasadu u Podgorici prije nego što se drugom paklenom napravom ubio.
Još mi uvijek nitko nije odgovorio je li maloumnost preduvjet za postati desničarom ili je obratno.