Mirko Norac izlazi iz zatvora potkraj studenog, više od četiri godine prije kraja odsluženja petnaestogodišnje zatvorske kazne na koju je osuđen zbog ratnog zločina. Odlučilo je to Povjerenstvo za uvjetni otpust koje se sastalo u Kaznionici u Lipovici-Popovači gdje su razmatrali Norčevu molbu za prijevremeno puštanje na slobodu.
Odlukom istog povjerenstva na prijevremenu slobodu u istom mjesecu kao i Norac iz iste će kaznionice izaći i Hrvoje Petrač, osuđen zbog otmice sina Vladimira Zagorca i iznudu. Da je odslužio kaznu do kraja, Petrač bi na slobodi bio u ožujku 2013. godine.
Molba za otpust
Uvjetni otpust u četvrtak je dobio i Leon Sulić, osuđen na pet godina zatvora zbog gospodarskog kriminala u Croatiabusu. Za njega će boravak u Lipovici prestati potkraj listopada.
Molba Mirka Norca za puštanje na prijevremenu slobodu bila je pred Povjerenstvom za uvjetni otpust još u lipnju, ali tada je odlučeno da se odluka pomakne za rujan. U kaznionicu u kojoj je dočekao odluku o uvjetnom otpustu Mirko Norac premješten je 2007. godine. Smješten je na poluotvorenom odjelu kaznionice, a 15-godišnja kazna na koju je osuđen “nastala” je spajanjem dviju presuda: zbog ratnih zločina na području Gospića i Medačkog džepa. Mirko Norac je u zatvoru duže od desetljeća, od 21. veljače 2001. godine.
Molbu za uvjetni otpust u Norčevo ime podnio je njegov odvjetnik Vlatko Nuić. On je nakon ljetošnjeg odustanka od odluke o uvjetnom otpustu pretpostavio da je molba premještena na sjednicu u rujnu jer do lipnja nisu bili prikupljeni svi podaci nužni da bi povjerenstvo donijelo odluku. Tada nam je kazao da nije neuobičajeno da se rasprava o molbi odgodi za sljedeću sjednicu povjerenstva koje je u Lipovici imalo poprilično posla. Razmatrali su molbe osamdesetak osuđenih.
Hrvoje Petrač u Lipovicu je premješten prije mjesec i pol. Prije Lipovice njegova “matična kuća” bio je Remetinec, odnosno poluotvoreni odjel Zatvora u Zagrebu u četvrti Vukomerec. Dogodilo se da je Petrač dobio krov nad glavom u šestom zatvoru po redu (kaznu je služio u Lepoglavi, Puli, Bjelovaru, Varaždinu i Zagrebu) nedugo nakon što je stanar Remetinca postao bivši premijer Ivo Sanader, kojeg je Petrač svojedobno nazvao Smradanerom.
Isprika za bijeg
Baš poput Hrvoja Petrača, koji je dulje od godine bio u bijegu od hrvatskog pravosuđa, zatvor je izbjegavao i posrnuli tajkun Leon Sulić. Kada je 2005. godine trebao biti osuđen, jednostavno nije došao na izricanje presude. Kako je otišao, tako se dvije godine kasnije pojavio se na zagrebačkom Županijskom sudu gdje mu je počelo ponovljeno suđenje za financijske malverzacije “teške” više od 15 milijuna kuna. Kao ispriku za bijeg ponudio je loše zdravstveno stanje, kazao je da je imao dva moždana udara i da bi mu vrijeme u pritvoru loše utjecalo na zdravlje. U tom ponovljenom postupku osuđen je na sedam godina zatvora, no Vrhovni sud umanjio mu je kaznu za dvije godine.
U travnju ove godine Sulić je na Županijskom sudu u Zagrebu nepravomoćno osuđen na još dvije godine zatvora jer se na štetu Croatiabusa domogao stana vrijednog oko 600.000 kuna.
Sretni Hrvati heroji kada imaju sud koji 12 + 7 = 15 a u praksi jedva 10 i to tako da gradiš vilu 350 m2 da se oženiš djecu praviš i čuvaš ribice kao zatvorenik !