Predsjednik republike Zoran Milanović na svom je službenom Facebooku u svega sat vremena objavio dva statusa. U prvoj podužoj objavi nanovo je kritizirao premijera Andreja Plenkovića, a osvrnuo se i na glavnu državnu odvjetnicu Zlatu Hrvoj-Šipek.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
"S obzirom na to da sam prisegnuo da ću „bdjeti nad urednim i pravednim djelovanjem svih tijela državne vlasti“ dužnost mi je osvrnuti se na jučerašnje navode predsjednika hrvatske Vlade, kao i Glavne državne odvjetnice, koje je izrekla na Informativnoj pressici. Sve ovo radim u najboljoj namjeri kako bi sustav djelovao u cilju pravde, vladavine prava i pravovremenog i točnog utvrđivanja eventualne odgovornosti počinitelja teških kaznenih djela.
No, kako to vole napisati tzv. novinari istražitelji (istražiteljsko novinarstvo je na zapadu intelektualno i radno mnogo zahtjevnija djelatnost od stavljanja u pećnicu oblatni torte koje je prethodno netko drugi priredio), krenimo redom.
Glavna državna odvjetnica imenovana je na dužnost u proljeće ove godine, neposredno pred izbore za Hrvatski sabor, tako da je predmet Janaf naslijedila sa svim njegovim bitnim elementima i nedostacima. U tom smislu, ne može odgovarati za neke nepopravljive propuste svojih prethodnika. Državna odvjetnica ispravno primjećuje kako nije njezina dužnost komunicirati s premijerom u vezi istraga. Kako navodi, Zakon o kaznenom postupku je vrlo jasan i kaže da ni DORH, niti ona nemaju obvezu „obavještavati premijera„. Naravno, Zakon ništa ne govori pa ne može niti biti ‘jasan’ o obvezi DORH-a da izvijesti premijera. Zakon mudro ‘šuti’ o tome i sve ogrće misterijem ‘tajnosti istrage’.
A contrario, sasvim je jasno da ne bi prekršila zakon da ga i jest obavijestila. Premijer treba znati sve važno. Za njega vrijedi presumpcija povjerenja i (redovno od DORH-a samog zlorabljena) odredba o tajnosti na premijera se - ne primjenjuje. Međutim, kako GDO ispravno primjećuje, obavještavanje premijera je zadatak drugih tijela državne sigurnosti. Ta tijela - Policija, Ministarstvo unutarnjih poslova i, na kraju, SOA, samostalno procjenjuju kada će i hoće li obavijestiti premijera i za svoje postupke odgovaraju izravno premijeru, a SOA i predsjedniku Republike. O tome je ovdje cijelo vrijeme i riječ.
Glavna državna odvjetnica upustila se u procjenu prirode postupka i navodno počinjenih djela sa stajališta ugroze nacionalne sigurnosti. To nije njezin posao. Ali, kad već slučaj Janaf kategorizira kao klasični kriminal (što god to značilo), ona implicitno daje do znanja da se ovdje radilo o predmetu u koji SOA nije bila uključena. To je ono što ja tvrdim od samog početka. Ako nije bila uključena, nije mogla ni znati, pa o tome niti nije mogla izvijestiti premijera ili predsjednika Republike. Međutim, policija i ministar unutarnjih poslova jesu znali i o tome su obavezno morali izvijestiti premijera. To ili nisu učinili ili, iz meni nejasnog razloga, skrivaju da to jesu učinili.
Predsjednik vlade sinkronizirano s Informativnom pressicom još jednom izvrće teze i docira o tobožnjem „izvitoperenom načinu gledanja na rad institucija“.
O tome je li afera Janaf ugrozila ili mogla ugroziti nacionalnu sigurnost možemo naknadno razgovarati. To je zanimljiva tema.
Vratimo se na trenutak na takozvanu „izvitoperenost“. Teško je razabrati što u ovom kontekstu treba značiti ova izvitoperena politička fraza. Nažalost, premijer ide dalje i kaže da je, citiram, „takav način gledanja na rad institucija i politike u cijelosti suprotan onome što radi naša vlada, obrazac koji je, da budem jasan, protuzakonit“(!)
Ova spektakularna para-indukcija, gdje se u nekoliko riječi od prigovora na „izvitoperen“ način gledanja na jedan problem stiže do same „protuzakonitosti“, kao da je prepisana iz nekog zbornika zaključaka općinskog komiteta saveza komunista neke provincijske varošice.
Ništa tu nije protuzakonito, jer da jest odavno bismo pročitali i čuli koji se to članak i kojeg zakona krši i koja je sankcija predviđena.
Kao što je ispravno rekla Glavna državna odvjetnica, ne postoji izričita zakonska obveza izvještavanja, ali zato postoji mogućnost koju će svaki odgovoran političar i visoki javni službenik ozbiljno razmotriti i aktivno postupiti. Ukoliko čelni ljudi sustava nisu u stanju razumjeti hrvatske propise, neka prepišu strane, na primjer njemačke. I tako smo se naprepisivali i naimplementirali svakojakih gluposti. Možemo za promjenu prepisati nešto pametno. Ili da se Njemačka ugleda na nas?
Predsjednik vlade mora preuzeti na sebe stvarne terete najteže dužnosti u državi i s njima živjeti. Sve drugo je čista izvitoperenost", napisao je Milanović na Facebooku.
U drugoj objavi referirao se na premijera Andreja Plenkovića koji mu je danas iz Bruxellesa poručio da je sjeme mržnje i agresije u javni diskurs pustio još u kampanji 2016. godine. Tom prilikom Plenković je u isti politički koš svrstao Velimira Bujanca, Miroslava Škoru, Karolinu Vidović Krišto te tiskovinu Hrvatski tjednik optuživši ih da su odgovorni za huškanje naroda i rađanje radikalizacije u društvu.
Po Plenkoviću je to bio ključan motiv zbog kojeg je 22-godišnji Danijel Bezuk izvršio teroristički napad na zgradu Vlade u ponedjeljak pritom teško ranivši policajca i presudivši samome sebi nakon što se dao u bijeg.
Drugu Milanovićevu objavu prenosimo u cijelosti.
"Bilo bi dobro da predsjednik Vlade, umjesto da iz Brisela zapomaže i jadikuje, jasno kaže na koji sam to ja način „Pustio sjeme mržnje i agresije još u kampanji 2016. Dobro se sjećam te kampanje. Andrej Plenković je po ramenu tapšao i hrabrio ljude koji su mene nazivali izdajnikom. S većinom tih ljudi ja sam u međuvremenu uspostavio koliko-toliko normalan odnos. Tragedija ispred Banskih dvora mogla je imati i neku drugu pozornicu. Njezini korijeni nalaze se negdje drugdje", napisao je Milanović.
Polako pocinjem shvacati da je Kolinda bila dobar izbor za predsjednika..