Kad je Predsjedništvo Hrvatskog sabora skinulo pokroviteljstvo nad komemoracijom u Bleiburgu, predsjednik Sabora Boris Šprem to je obrazložio riječima: „Na Bleiburgu su se odvijale završne i legitimne borbe Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije i već tada gotovo poraženih Pavelićevih snaga; došlo je do stradanja s obiju strana, ali nije bilo nevinih žrtava."
Razgrađivanje stereotipa
No demantira ga knjiga austrijskog povjesničara dr. Floriana Thomasa Rulitza "Bleiburška i vetrinjska tragedija: partizansko nasilje u Koruškoj na primjeru protukomunističkih izbjeglica u svibnju 1945.". Knjiga je objavljena u Austriji, a sad izlazi i u hrvatskom prijevodu u izdanju Počasnog bleiburškog voda. U predgovoru je prof. dr. Heinz Dieter Pohl sa Sveučilišta "Alpe-Jadran" u Klagenfurt napisao: "Pred nama je povijesna rasprava, u kojoj će biti prikazani događaji iz svibnja 1945. u Sloveniji prozvani vetrinjska tragedija, u Hrvatskoj kao bleiburška tragedija. U središtu istraživanja stoji partizansko nasilje u svibnju 1945. u austrijskoj Koruškoj, kad su se između kapitulacije njemačke vojske i odlaska jugoslavenske partizanske vojske skoro dva tjedna poravnavali 'otvoreni unutarjugoslavenski računi'... Ovdje se dosadašnja prikazivanja partizana, kojima su borbe na prostoru Ferlac – Hollenburg – Viktring (Vetrinje) i Dravograd – Poljana – Bleiburg bile samo 'završni okršaji s opkoljenima', uključivanjem novih izvornih podataka pojavljuju u jednom drugom svjetlu...
Ovom je studijom povjesničar dr. Florian Rulitz ostvario temeljni prilog razbristravanju događaja u svibnju 1945. te s pomoću opsežnog, prvi put sustavno obrađenog izvornog materijala (kao i do sada nepregledanih austrijskih izvora poput žandarmerijskih i župnih kronika) po mogućnosti potpuno dokumentirao mjesta ubijanja, grobove, grupne i masovne grobnice hrvatskih i slovenskih bjegunaca u najjužnijoj austrijskoj saveznoj pokrajini. Time je ova studija značajan prilog za izradu neposredne poslijeratne povijesti, koja će pridonijeti razgrađivanju veoma proširenih stereotipa, prije svega onoga, da su uvijek samo 'drugi' počinili zločine. Jer ovih je bilo na obje strane, ponajprije na nacionalsocijalističkoj; ipak ona masovna ubojstva, koja su se dogodila po završetku borbenih okršaja ne mogu se objasniti, a još manje opravdati nacističkim zločinima. To vrijedi i za komunistički teror OZN-e/UDB-e nakon 1945. protiv austrijskih državljana (pogođeni su bili i koruški Slovenci), te hrvatske i slovenske emigracije u Koruškoj...
Autor dr. Florian Rulitz otkrio je kod terenskog istraživanja u austrijskoj Koruškoj mnoštvo pojedinačnih, grupnih i masovnih grobova antikomunističkih slavenskih bjegunaca, od kojih su neki do sada bili još potpuno nepoznati. Znatan dio radnje koja je pred nama počiva na intervjuima sa svjedocima vremena."
Žrtve u logorima
Do sada se u Austriji, vezano uz razdoblje partizanske okupacije u svibnju 1945., polazilo od ukupno 128 pobijenih austrijskih civila, od kojih je većina ostala ležati u masovnim grobnicama u slovenskoj Koruškoj u Mießtalu. No od 8. svibnja 1945. do povlačenja jugoslavenskih partizana, samo iz župnih i žandarmerijskih izvora dolazi se do brojke od više od 350 ubijenih antikomunističkih izbjeglica, koje su pokopane u Austriji. Broj ubojstava na austrijskom teritoriju je pak nešto veći. Izvori govore o više od 1000 ubijenih izbjeglica. Zabilješke Službe sigurnosti potvrđuju da su izbjeglice pobijene u zarobljeničkim logorima i tijekom njihova odvoženja (prvenstveno prema izbjegličko-zarobljeničkim logorima partizana u južnoj Koruškoj, kao i kamionima i vlakovima). Većina pobijenih nije vraćena u Austriju, već je dovezena u Jugoslaviju i pokopana u masovnim grobnicama. Kada se zabilješke tih izvora zbroje, dolazi se do mnogo više od 1000 osoba koje su pobijene za vrijeme partizanske okupacije u svibnju 1945. u austrijskoj Koruškoj. To su nove spoznaje koje će mnoge šokirati!
Tisucu?? Pa do prije nekoliko dana se sigurno tvrdilo o desetinama tisuca i stotina tisuca. Mogu li se svi ti strucnjaci konacno dogovoriti?