Postavljam li ja vama intimna pitanja? – odvratio mi je ironično Karamarko u jednom neslužbenom razgovoru kada sam ga pitala ima li HDZ 76 zastupnika za novu parlamentarnu većinu s obzirom na to da tako strelovito juriša na razbijanje Vlade. Na trenutak me uspio zbuniti, ali i nasmijati, a uzvratila sam ironično, u HDZ-ovu stilu, da se, eto, brinem za državni interes i sudbinu stožerne stranke. Pa, nije zgodno kada se vlast raspada, ipak je to javni, a ne “intimni interes”. Nije mi odgovorio na pitanje, možda samo da se ne brinem. Ne znam je li Karamarko bio jednako ironičan i kada su na Predsjedništvu HDZ-a, ali i na Klubu zastupnika HDZ-a više puta pojedini (oni hrabriji zastupnici) upitali “šefa” ima li novu parlamentarnu većinu ili stranku vuče u nove izbore koji bi za HDZ mogli biti pogubni. Ali znam da im nije dao konkretan odgovor. Nitko u Predsjedništvu HDZ-a, izuzev nekoliko bliskih suradnika koji sudjeluju u pregovorima, uopće ne zna s kim točno Karamarko pregovara o mogućoj novoj većini za sastavljanje nove Vlade.
Iluzija goleme moći
Ponovno sam pitala u HDZ-u, nakon Kluba zastupnika, da, znam da se članovi bune i prigovaraju da se srlja u neizvjesnost, a onda mi je uslijedio iskren odgovor – da ne može šef u “društvu babetina” govoriti s kim se pregovara. Jer sve što se u posljednje vrijeme govorilo na Predsjedništvu HDZ-a imalo je “live prijenos” na portalima. Vjerujem mu da bi isti čas u novinama izišao popis svih potencijalnih novih partnera HDZ-a, da ih je Karamarko otkrio u krugu 20 ili 50 ljudi (na Predsjedništvu ili na Klubu), ali ne mogu vjerovati da su ga HDZ-ovci poslušno slijedili u zaista rizičnoj avanturi rušenja Vlade uz vrlo malu šansu sastavljanja nove većine. Kriza vlasti demistificirala je dvije stvari. HDZ je i dalje strogo hijerarhijski posložena stranka u kojoj postoji minimum političke hrabrosti suprotstavljanja šefu stranke.
Drugo, Milijan Brkić jedini je Karamarku imao hrabrosti reći da mora otići iz Vlade pod teretom afere Drimia – Peritus savjetovanje i da ne smije rušiti Vladu jer to HDZ vodi u neizvjesnost. Ali pao je i mit o velikoj moći Milijana Brkića. Karamarkov zamjenik Brkić ne kontrolira HDZ u onoj mjeri u kojoj se to medijski pisalo. Iako je on bio ona prva iskra koja je trebala zapaliti požar, to se nije dogodilo. Njegovim prigovorima pridružilo se još otprilike troje članova Predsjedništva, ali to je ništa spram ukupno 26 članova. Na sjednicama Kluba zastupnika HDZ-a možda je pet do najviše deset zastupnika otvoreno prigovaralo Karamarku, ali to je opet ništa spram ukupno 49 zastupnika. To ne znači da daleko više ljudi u HDZ-u nije nezadovoljno, da su svjesni da se HDZ zbog Karamarka upustio u rizične političke poteze i da bi to sve moglo loše završiti za HDZ.
Ali zasad se prava pobuna nije dogodila. Štoviše, sve je prošlo baš kako je Karamarko naumio. Naumio je da on neće biti jedini koji će se povući iz Vlade, bez obzira na teret afere koja nema kaznene posljedice, ali ima najveću posljedicu u dojmu koji se stvorio u javnosti. Budući da na ostavke nije uspio prisiliti premijera Oreškovića i potpredsjednika Božu Petrova, Karamarko je naposljetku srušio cijelu Vladu. Šef HDZ-a sada nad glavom ima novi mač. Most je dao svoje potpise za raspuštanje Sabora, u oporbi tvrde da će imati više od 80 potpisa zastupnika koji žele da se Sabor raspusti i da se ide na nove izbore. To implicira, ne bude li, kako bi Šeks rekao, kopernikanskih obrata, da Karamarko neće imati s kim sastavljati novu Vladu. No, i dalje i oporba i HDZ, u trenutku kad nastaje ovaj tekst, tvrde da mogu do 76. U HDZ-u kažu da razgovaraju sa svima i da ih ne obeshrabruju izjave mogućih partnera koji javno tvrde da su za nove izbore, a do prije pet minuta s HDZ-om su vrlo ozbiljno pregovarali o sastavljanju nove Vlade i o konkretnim pozicijama i uvjetima. U ovom trenutku ipak se čini da je Karamarko rušenjem Vlade isprovocirao nove izbore. Hoće li mu to u HDZ-u oprostiti?
Danima, a i u petak stizale su poruke HDZ-ovih članova koji tvrde da će Karamarka smijeniti s mjesta šefa HDZ-a ako ne uspije sastaviti novu većinu i dovede ih na nove izbore. Uvjeravaju da s njim kao predsjednikom stranke pred birače ponovno neće ići. Poučeni svime što se u zadnje vrijeme događalo, možemo legitimno sumnjati da će u HDZ-u biti hrabrosti da se to zaista učini. Izvjesno je da bi Karamarko mogao preživjeti i izaći s HDZ-om na izbore, a da bi obračun s njim mogao uslijediti tek nakon izbora (naravno, poluči li HDZ loš rezultat) kada redovno slijede novi unutarstranački izbori. Po statutu HDZ-a, naime, šest mjeseci od parlamentarnih moraju se održati i izbori u HDZ-u. Tako bi očito trebalo biti i nakon ovih posve izvjesnih prijevremenih. Pojedini članovi Predsjedništva već dugo uvjeravaju da se stranka ne može s predsjednikom obračunavati uoči izlaska građana na birališta jer to slabi HDZ, a za to sada (budu li izbori i prije rujna) i nema previše vremena.
– Taj film neće gledati. Bolje mu je da sastavi novu većinu ili ga nema. Ali onda nema ni mnogih starih lica u HDZ-u, s time smo završili – uvjerava me jedan visokopozicionirani HDZ-ovac.
Promatrajući HDZ sa strane, oni se već nekoliko godina rješavaju starih, potrošenih HDZ-ovaca koji iritiraju javnost i nikako da okončaju taj proces. Više je smiješno da se stranka stalno obračunava sama sa sobom i da stalno u prvi plan iskaču ljudi kojih se javnost odavno zasitila. Jednako tako Karamarkova kadrovska politika u HDZ-u pokazala se lošom jer je mnoge ljude jednostavno potrošio i naposljetku odbacio. Ne može netko do prije nekoliko mjeseci biti šef kampanje za izbore ili u stranci i onda ga nema više nigdje. Ili su ti ljudi u startu bili loš izbor ili Karamarko ima problem s ophođenjem prema ljudima koje je u jednom trenutku istaknuo na važne pozicije. I jedan HDZ-ov koalicijski partner uoči pada Vlade rezolutno mi kaže da je sve gotovo u iduća dva tjedna, da idu novi izbori i da je Karamarko izvršio samoubojstvo iz zasjede. Odvraćam mu da mu sigurno to tako nije rekao na koalicijskim sastancima, nego je klimao glavom i podržao njegovu želju za rušenjem Vlade.
– Koalicijskih sastanaka nije bilo zadnja četiri mjeseca. Do prije neki dan, prije pada Vlade, rekao sam mu što sam mu imao za reći – odgovara mi.
Teška presuda
Međutim, nijednu mogućnost trenutačno ne treba odbaciti kao nerealnu. Premda su HDZ-ovci pokazali da šefu Karamarku nisu otkazali poslušnost ni nakon vrlo teške “presude” Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Ni kada su se u apele za razboritost i nerušenje Vlade uključili i HDZ-ovi europarlamentarci, kao i većina HDZ-ovih patrijarha, ali i desnih kolumnista. Štoviše, na Klubu zastupnika dobio je podršku kada je riječ o ocjeni da je zbog poslovne suradnje agencije svoje supruge s tvrtkom MOL-ova lobista bio u sukobu interesa. Smatraju da je ona prerigorozna i da je njome otvorena Pandorina kutija. Događa li se u HDZ-u onaj kontraefekt kada “vanjski neprijatelj” napadne njihova predsjednika, oni se homogeniziraju i braneći njega brane stranku? Trenutačna shizofrena politička situacija ne ide u prilog suvislim političkim predviđanjima.
Prema svim informacijama koje dolaze iz HDZ-a, iz kruga ljudi koji nisu Karamarkovi fanovi valjalo bi zaključiti da mu slijedi smjena u slučaju novih izbora, odnosno ako ne uspije sastaviti novu većinu. A što nakon Karamarka? Tko će biti Karamarko poslije Karamarka? I tko bi trebao biti novi šef HDZ-a? Ako HDZ-ovci ozbiljno razmišljaju o Karamarkovoj smjeni, bila ona uoči ili nakon izbora, u slučaju takvog raspleta situacije, već je netko od utjecajnih HDZ-ovaca trebao smisliti profil novog čovjeka. Samo pitanje je hoće li i u toj grupaciji ljudi biti jedinstva ili će se stvoriti razne struje sa svojim kandidatima. Dodatno mrcvarenje HDZ-a frakcijskim borbama i većim brojem kandidata samo bi oslabilo HDZ. Najgore je kada se stranka isključivo bavi sama sobom. Trebalo bi postići konsenzus o profilu novog čovjeka koji bi vodio HDZ (ako se Karamarku otkaže poslušnost). To bi svakako morala biti osoba usmjerena desnom centru i stvaranju moderne demokršćanske stranke očišćene od bilo kakvih radikalizama i vječitih obračuna s prošlošću.
No, u cijeloj priči ne treba podcijeniti ni Karamarka. Sigurno i on ima plan za slučaj novih izbora. Budući da je Predsjedništvu nametnuo Zdravka Marića, nestranačkog ministra financija, kao kandidata za mandatara, moguće je da je njegova vizija izaći i na nove izbore s Marićem, kao kandidatom za premijera. Kako bi izgledala kampanja u kojoj bi Karamarko bio šef stranke, a Marić premijerski kandidat (situacija s Milanovićem i Ljubom Jurčićem od koje je Milanović odustao u zadnji čas) zasad je nepoznato i tek je pretpostavka. No sigurno je da se ni Karamarko neće predati bez ispaljenog metka i da će tražiti način da preživi ovu situaciju. Ono što je sasvim jasno jest to da dualizam vladanja sigurno ne može biti dobar. Teoretska priča s Marićem premijerom, a Karamarkom šefom stranke ne može dobro završiti. Iskustvo je pokazalo da nijedan premijer, pa makar ne imao nijednog zastupnika u Saboru, ne želi mentora.
Iskustvo velikog cirkusa
I Tihomir Orešković emancipirao se od HDZ-a gotovo preko noći, a upravo ga je HDZ doveo za premijera i njegov je jedini legitimitet proizlazio iz njihove podrške u Saboru. Valjda smo iz političkog cirkusa koji su nam priuštili HDZ i Most naučili da premijer jedino može biti šef stranke koja je pobijedila na izborima ili šef koalicije stranaka koje su sastavile Vladu. Nikakvi nestranački i premijeri stručnjaci bez izbornog legitimiteta ne mogu biti predsjednici Vlade. No, pitanje je jesu li to u HDZ-u shvatili. Ne čudi da Karamarko ponovno za kandidata za mandatara gura osobu koja nije iz HDZ-a. Jer je svjestan da je za tu funkciju predložio jakog stranačkog čovjeka da bi ta osoba ubrzo preuzela HDZ. Nije lud da si sam kopa jamu u koju će upasti. No, čudi da mu je HDZ ponovno dopustio eksperiment s Marićem. Najsmješnije je što pojedini HDZ-ovci odani Karamarku uporno govore da HDZ više neće pristajati na nikakve ultimatume, premda je upravo Marić kao kandidat za mandatara, a ne Karamarko kao šef stranke, jedan od vjerojatnih ultimatuma mogućih partnera HDZ-a.
