U zadnjem ratu između Hrvata i Srba u Hrvatskoj ubijeno je oko 22.000 ljudi (15.800 Hrvata i 6200 Srba), deseci tisuća su ostali invalidi, a stotine obitelji s obje strane još traže mjesta gdje se nalaze tijela njihovih nestalih. Četvrt je stoljeća prošlo otkako su puške utihnule, Hrvatska je pobijedila i ostala u svojim granicama, a u njoj je ostala trećina predratnog broja Srba. Mjeriti u 2020. tko je više stradao ne bi nam više trebala biti jedina preokupacija.
U Kninu, na obilježavanju 25. obljetnice Oluje, hrvatske političke elite pokrenule su novo poglavlje u hrvatsko-srpskim odnosima, koji su do danas bili zacementirani na razini dostignutoj svršetkom rata i mirnom reintegracijom 1997. Sad, jesu li vlasti pogodile bilo naroda kad su procijenile da je 2020. pravo vrijeme da se počnu odmrzavati odnosi Hrvata i Srba - pa su prvo napravile mjesta u Vladi za pripadnika SDSS-a, političkog reprezenta srpske manjine u RH, pa s Borisom Miloševićem dogovorili da dođe u Knin kao potpredsjednik Vlade - osjetit će se vrlo brzo u svakodnevnom životu.
Što se simbolike tiče, Knin 2020. jest prekretnica. Kao što je to kazao predsjednik države Zoran Milanović - nije mala stvar to što je napravio Milošević jer činjenica je da u Kninu Hrvati slave pobjedu, a ne komemoriraju je. Zato je Milanović i govorio o 100 godina loše i ratničke povijesti između Hrvata i Srba. Lekcija je to velika, pa Milanović ne vjeruje u novi rat.
Govor Andreja Plenkovića vješta je pak politička "minijatura" u kojoj je rekao vjerojatno sve što je trebalo kazati. U tih par minuta govora stala je i pomirba i pijetet i uloga Tuđmana, i povratak stotina tisuća izbjeglih Hrvata, i poraz velikosrpske politike Slobodana Miloševića, spašavanje Bihaća, ali i žaljenje svih stradalih civila, ne samo Hrvata nego i Srba. Stalo je i žaljenje zbog zločina s hrvatske strane, tog "ružnog ožiljka", te da je to trauma za mnoge hrvatske Srbe.
Vukovarski je gradonačelnik Ivan Penava u Kninu ustvrdio da mu je ovo s potenciranjem Grubora (pet ubijenih staraca Srba) previše "kada samo u okolici Vukovara imate svako selo koje je deseterostruko stradalo u odnosu na Grubore". Brojke su mu na mjestu, puno je više stradalo Hrvata civila no Srba, no Grubori su ovdje simbolika koja daje osnovu za pomirenje i, uostalom, što bi onda trebalo poručiti Srbima - e, malo je to ubijenih, to se ne računa!?
U Hrvatskoj sada živi oko 180.000 Srba, 20 puta manje nego Hrvata, no kada u ratu pobiju nevine, to je jednak zločin bez obzira na to koliko je pobijeno "naših" i "njihovih". Zato je Ante Gotovina i apelirao da naučimo lekciju i budemo jači, bolji ljudi, s optimizmom za bolje sutra. Valjda je to normalnije nego ponavljati ono grozno jučer.
Pa ne treba mjeriti kada se zna tko je agresor i kako je rat počeo, i kako je završio. Ne trebamo novu politički korektnu povijest, istina je uvijek istina.