U propovijedi na Stepinčevo kardinal Bozanić žestoko je suprotstavio
dvije kulture: kulturu nastalu iz komunizma i katoličku kulturu. Premda
je izgledalo da je izraz stavio u usta Stepincu, interpretacija je ipak
autentično Bozanićeva: “Hrvatski narod ne može živjeti od komunističke
kulture laži.” Stepinac je pak “branio katoličku kulturu i onda kad se
očekivalo da će braniti sebe”.
Učinci one prve za ovu potonju bili su zastrašujući budući da su
“uništene katoličke škole, tiskare, katolička štampa; oduzeti katolički
zavodi; onemogućen rad sirotištima; uništen Caritas, uništeno Društvo
sv. Jeronima, ta najjača pučka kulturna institucija; sjemeništa su
stavljena u nemoguće okolnosti; oduzeta je crkvena imovina; otežan ili
izbačen vjeronaučni rad iz škola; nasilno uveden civilni brak; časnim
sestrama spriječen rad u bolnicama…”
Očito je što Bozanić razumije pod katoličkom kulturom, koju poziciju
zauzima, a jasno je da je njegov prioritet uspostavljati poluge za
djelovanje te kulture. U tom kontekstu valja gledati i osnivanje
različitih institucija, od nadbiskupijskih do onih na planu HBK.
Hrvatsko katoličko sveučilište očito će u stvaranju katoličke kulture
biti snažna poluga na koju računa zagrebački nadbiskup. Zbog čega se
onda tako malo zna o tome sveučilištu?
VEČERNJI BREVIJAR
O katoličkom sveučilištu
