BUGOJNO Kako nas je informirala tajnica Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Bugojno Vanda Havranek, od 1993. godine, kada je Armija BiH zauzela Bugojno, od više od 16.000 Hrvata u Bugojnu ih je sredinom 1994. ostalo samo oko 1100, a svi ostali protjerani su i izbjegli. U tome je ratu smrtno stradalo oko 400 i ranjeno 293 Hrvata, civila i pripadnika HVO-a. Opljačkano je i devastirano 2500 hrvatskih kuća, dok ih je potpuno uništeno 1700.
U šest logora i zatvora Armije BiH bilo je zatočeno 2000 Hrvata, civila i pripadnika HVO-a, od kojih su 294 pripadnika HVO-a bila zatočena osam mjeseci u logorima, a najzloglasniji su bili onaj na Stadionu i u podrumu Banke BiH, gdje su zatočenici strašno mučeni, a neki su i smrtno stradali, kao i na kopanju rovova i na druge načine. Silovane su i četiri hrvatske žene, kako se navodi u jednom dokumentu u kojem su navedeni podaci o njima, kao i imena ili nadimci nekih od silovatelja. Možda je silovano i više žena, ali najvjerojatnije iz nekih njima poznatih razloga ne žele da se o njima išta zna. Silovana je P. P. (imena nekih silovatelja se navode ), J. M. ( silovao ju je jedn od onih koji je silovao i P. P. ), L. M. je silovala u njezinu vrtu 11. kolovoza 1993. nepoznata uniformirana osoba, a M. L. je 22. srpnja iste godine, nakon što ju je silovao nepoznati čovjek, ubijena nožem. Bila je vezana. Nakon raspuštanja logora na Stadionu u Bugojnu 19. ožujka 1994. godine odmah je zapaženo da nedostaje nekoliko logoraša, među kojima i skupina od 20 hrvatskih bugojanskih branitelja, za kojima se, evo, već 13 godina neuspješno traga navodi Havranek, čiji je brat Mladen Havranek jedan od onih koji su ubijeni u logorima i zatvorima u Bugojnu. Predmet o njegovu ubojstvu nalazi se u Županijskom tužiteljstvu Srednjobosanske županije, koje je, kako navodi tajnica Havranek, već i podiglo optužnicu protiv osumnjičenih za taj ratni zločin.
Ipak, može se reći da su do sada potpuno zatajili istražno-sudski organi, domaći i Tribunal u Haagu na čelu s glavnom tužiteljicom Carlom del Ponte glede počinjenih zločina nad bugojanskim Hrvatima i u središnjoj Bosni, što se može reći i za strukture vlasti i političke strukture, u prvom red hrvatskog naroda. Te strukture uglavnom se o zlodjelima oglašavaju uoči izbora, lokalnih ili onih na višim razinama, ali opet bez poduzimanja konkretnih akcija, a šute i mediji. Carla del Ponte je 2004. godine, prilikom svoga posjeta Bugojnu, obećala da će se sve poduzeti glede nestanka bugojanskih Hrvata. Nažalost, koliko se do sada zna, nije ispunila obećanje. Ni tužiteljica Državnog tužiteljstva BiH Slavica Terzić, s kojom su zajedno na jednom skupu bili predstavnici svih udruga obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu u BiH, nije do sada ništa poduzela, mada je tada obećala da će poduzeti sve da se napokon riješi sudbina nestalih Bugojanaca. Mislim da su u pitanju neke političke igre. Pored mene, tome sastanku nazočio je i član naše udruge Drago Galić, još jedini živi otac od svih 20 nestalih, a svi ostali očevi nestalih Hrvata su pomrli, uglavom od tuge za svojim sinovima. Havranek dalje kaže:
Nije nam preostalo ništa drugo nego da mi kao udruga uputimo apelaciju Ustavnom sudu FBiH protiv FBiH, koja je u pripremi, kako bi se već jednom prekinula ta dugogodišnja šutnja o nestaloj skupini bugojanskih Hrvata. To tim više što se gotovo svakodnevno traže istina, pravda i gonjenje zločinaca i za neke daleko manje zločine nego što su ovi počinjeni nad Hrvatima Bugojna, i ne samo njima, nego nad Hrvatima cijele središnje Bosne, koja sada leži na hrvatskoj krvi, a zlikovci se slobodno kreću. Tajnica Havranek dodaje da posebna odgovornost leži na tadašnjim najvišim dužnosnicima HVO-a Bugojno, koji su se na vrijeme izvukli, ostavivši usred grada u obruču muslimanskih snaga, Armije BiH, tri najelitnije bojne hrvatskih branitelja Bugojna, šaljući im lažne poruke da se nove snage HVO-a već približavaju Bugojnu i da izdrže napade do dolaska tih snaga. Da nije bilo tih zavaravanja, tri bojne, ranije prekaljene u boju sa srpskim snagama, braneći i odbranivši tako Bugojno, sigurno bi se u pogodnom trenutku probile iz obruča prije nego što bi nebrojeno veće muslimanske snage ovladale cijelim gradom.
To neće, niti smije povijest nikad zaboraviti, kao što se ne smiju nikad zaboraviti ni počinjeni tako strašni zločini nad bugojanskim Hrvatima, i ne samo njima zaključila je tajnica Havranek, dodavši da će se, čim to budu dopuštale vremenske prilike, pretražiti još dvije lokacije, nakon toliko do sada neuspješno pretraženih. Međutim, neće se odustati od daljnjeg traženja dok se ne sazna istina o nasilno odvedenima i nestalima iz logora i dok zločinci ne budu izvedeni pred lice pravde i budu osuđeni.
