Važnost medija u postkonfliktnim sredinama, kakva je Vukovar, je izuzetno važna. Pri tome svakako treba voditi računa i kako je Vukovar ranjiva sredina i da se na tome prostoru puno teže lome neke stvari od nekih drugih sredina, rekla je izvanredna profesorica Fakulteta političkih znanosti Gordana Vilović govoreći na tribini, na temu ''Utjecaj medija na život u Vukovaru“, a koju je organizirao Europski dom Vukovar.
Vilović, i neovisna novinarka Barbara Matejčić koja je također sudjelovala na tribini, smatraju kako je Vukovar slabo zastupljen u medijima, a kada i jeste da su to najčešće protokolarne posjete političara. Iznesena su i zapažanja studenata Fakulteta političkih znanosti koji se osim nedavne posjete predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i problema sa grijanjem nisu mogli sjeti nekih drugih tema iz Vukovara, a koje su bile popraćene u hrvatskim medijima. Zaključak je kako dominiraju ratne priče.
Građani Hrvatske prosto su drogirani političkim prepucavanjima, raznim bizarnostima… U našim medijima, koji su generalno u lošoj situaciji, nedostaje više priča o životu, običnim ljudima, životnim temama. Da se radi na takav način vjerujem kako bi svi lakše preživjeli svoje obveze i ne bi bili zatočenici politike, rekla je Vilović. Tijekom tribine bilo je riječi i o prijedlozima tema sa kojima bi se mediji mogli baviti, a koje bi doprinijele da se dobije poštenija i realnija slika o životu običnih ljudi. Prisutni na tribini iznosili su svoje primjedbe na rad medija, prijedloge, a interesiralo ih je i kome se obratiti ukoliko se pročita, čuje ili vidi govor mržnje na medijima.
>>Vlada demokratskog jednistva u posjetu Vukovaru
Neznam gdje ove nazovi stručnjakinje vide mržnju ? Mržnja je usmjerena prema vlasti koja cijielo vrijeme ne dozvoljava izražavanje digniteta žrtvama i nasilno zatomljuje ponos koji mora biti istaknut jer su hrvati ostvarili svoje pravo na dom .Da budem jasniji svaki hrvat u Vukovaru tamo ima svoj dom. Vukovar ne smije biti nasilno multirulturiziran jer to nije prirodno . Agresori i oni njihovi pomagaći moraju nositi svoj zločinački križ a na žrtvama je pravo na oprost. Oprost pak može doči tek nakon pokajanja nad zločinima .