U HDZ-u još samo Tomislav Karamarko vjeruje da je u stranci sve u redu. Glavnina izaslanika koji idu na izborni sabor HDZ-a iduće subote zna pak da u stranci ništa nije u redu. Na prekretnici je i očekuje se potpuno preslagivanje u vrhu. To očekuju svi, bez obzira na to jesu li “Karamarkovi”, “Brkićevi”, “Čuljkovi” ili nezadovoljnici koji se ne bi svrstavali, nego razumiju potrebu detronizacije neuspješnog šefa. Odnosno potrebu da se prvo izaberu članovi Predsjedništva koji će se poslije zahvaliti Karamarku.
Jaka, tektonska preslagivanja već su ustvari i započela, samo se još ne vide. Ispod “zemljine kore”, u dubljim slojevima, Karamarku se navodno kopa duboka rupa. To se odvija nevidljivo, baš u skladu s hadezeovskim mentalitetom da ne smiješ raditi protiv šefa jer ćeš izgubiti glavu. Karamarko baš ne vidi tu situaciju, i dalje je umiren, primjerice time kako ga je narod lijepo dočekao na Bleiburgu. Taj “politički autizam” jest fenomen svojstven političkim elitama. Jer iz svog kabineta ne vide što se stvarno događa. On i među članstvo odlazi u nadziranim uvjetima. Nije od političara tipa Kolinde Grabar-Kitarović koja bi smatrala osobnom tragedijom da prođu dva dana a da se ne “pomiješa” s narodom.
Milijan Brkić je pak shvatio ili mu je sugerirano kako se ovdje radi o spašavanju HDZ-a, ali i umjerene desne, hrvatske i nacionalne političke opcije. Jer, nastavi li se ovaj “Karamarkov put”, birači će prvom prilikom uništiti HDZ za dugo vremena. Nadalje, “Hanibal” Milanović je pred vratima. I već je zauzeo sebi dragu poziciju bahate kritike “kretena koji nemaju pojma o politici i vođenju države”.
Nakon preslagivanja snaga u vrhu stranke, na red dolazi glasanje o (ne)povjerenju Karamarku u Saboru koje je zatražio SDP. Premda ovdje mnogi vide dobru prigodu da se ekspresno izbaci Karamarka i iz Vlade, treba razumjeti da to onda dovodi i do novih izbora. Dokle god on bio makar formalni šef stranke, HDZ, naime, neće moći mirno gledati kako ga izbacuju mostovci i SDP. Nema teorije. HDZ-u bi stoga odgovaralo da se potpuna smjena Karamarka dogodi u drugom tajmingu. I da je obavi sam HDZ. Ako to pak dopusti Most, koji ozbiljno razmišlja da sve riješi sada i sruši Karamarka.
Iz njihove pozicije idealna je to prilika Mostu da se izvuče iz jalove priče i prstom pokaže da je glavni remetilački faktor bio – Karamarko, a ne Most. Srušimo ga i izađimo na nove izbore. U Mostu se bave ovakvim scenarijem jer bi se mogli izvući kao “junaci” i vratiti potporu birača. OK, i što onda? Otvorit će put za povratak Milanovića na vlast? Budu li politički mudri, mogu i drukčije odigrati. Bude li Most držao kvorum u Saboru kada bude glasanje o Karamarku, dovoljno je da budu suzdržani pa SDP neće skupiti dovoljno glasova. To bi onda dalo vremena novom vodstvu HDZ-a da potraži novog lidera.
Karamarko je naime već u “slobodnom padu”, a jasno je da će svaki novi veliki potres oko njega pokrenuti i postupak smjene u stranci. Računa se da za tri-četiri mjeseca nitko ne bi za njim suzu pustio. Most bi se ovdje mogao strpjeti pa da se ne ide na nove izbore. A s Karamarkom se ne mogu obračunati ni Most ni SDP. To može učiniti samo HDZ. I dati mu poruku: ti već ugrožavaš sve nas, daj ostavku ili ćemo to mi učiniti. Nakon sabora stranke HDZ će kompletirati novo vodstvo. Tehnički, izbor novog šefa onda je stvar mjeseci, a proces traženja novog lidera već je počeo.
Ne budu li izaslanici HDZ-a “ovce” (šalabahteri), izbori bi mogli iznjedriti dva-tri člana Predsjedništva koja mogu, svaki od njih, već sutra postati novi predsjednik HDZ-a.
Priča za malu djecu, Karamarka treba smijeniti odmah, a onda neka HDZ odlučuje što će i kako će. Ako ga ne smijene u Saboru, on će pokušati sve moguće trikove da ostane u sedlu i država će biti blokirana mjesecima a to će upropastiti reputaciju i HDZ-u i Mostu.