Kurikularna reforma postala je jedna od glavnih tema u Hrvatskoj. I to je jako dobro jer smo se počeli napokon baviti ključnim problemima društva, a obrazovanje je sigurno jedan od njih. Djeca u školama preopterećena su nepotrebnim gradivom, ono što uče dobrim dijelom neće koristiti u životu pa je traženje od njih da nabubaju takve stvari apsolutno besmisleno. Cilj kurikularne reforme je obrazovanje koje će djecu osposobiti za suvremeni život, svijet rada i nastavak obrazovanja. Sadašnji model obrazovanja to im zasigurno ne može dati. Primjerice, živimo u digitalnom dobu, a kod nas informatika još nije obvezni predmet u osnovnim školama?
No loše je u cijeloj toj priči o kurikularnoj reformi u koju smo napokon krenuli to što se i uz nju vežu ideološke podjele, koje su apsolutno neprihvatljive i kojima nije mjesto u tako bitnoj stvari kao što je obrazovanje naše djece. Nažalost, zbog tih ideologija imali smo već dva puta prosvjede zbog kurikularne reforme. Jedna je vlast započela tu reformu po svome, druga ju je nastavila po svome i eto nam sukoba. Posljedica je toga da još uvijek nemamo to bolje, reformirano obrazovanje. Ključno je stoga da se, bez obzira na to tko je na vlasti, postigne nacionalni konsenzus o kurikularnoj reformi koja mora biti lišena bilo kakve ideologije. Bilo tko da je na vlasti mora pozvati za isti stol bilo koga tko je u oporbi kako bi se dogovorili da napokon dobijemo moderno obrazovanje, da djecu učimo bitnim i korisnim stvarima koje će im biti potrebne u životu. Svi političari u Hrvatskoj obećavaju zapošljavanje, gospodarski rast, bolji životni standard, zaustavljanje iseljavanja... A ništa od toga nije moguće bez, među ostalim, kvalitetnog znanja koje će djeca stjecati u školi.
Stoga, političari koji svaki svoj potez opravdavaju interesom Hrvatske, sad imaju priliku dokazati da im je zaista stalo do ove zemlje tako da iz kurikularne reforme izbace ideološke podjele, postignu konsenzus i napokon je počnu primjenjivati.
