Usklađivanjem hrvatskog zakona s EU direktivom i očevi u Hrvatskoj dobit će pravo na 10 dana očinskog dopusta. Nove izmjene za Večernji TV komentirao je Juraj Petravić iz Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo u emisiji koju je vodila Večernjakova novinarka Lana Kovačević.
Lani je 1870 očeva koristilo roditeljski dopust. Sada očevi moraju ići na 10 dana plaćenog dopusta. Jesmo li za takvu odluku doista morali čekati direktivu EU?
Sigurno da smo mogli sami donijeti ovakvu odluku bez da nam se propiše EU direktivom.
Kako stojimo u odnosu na druge članice?
Deset dana je minimalno, većina članica ima 20 dana pa čak i više. Čak i jedna Bugarska, koja je iza nas, ima puno više. Očinski dopust je nešto novo što bi trebalo biti. Po direktivi će taj dopust biti plaćen.
Prema postojećem zakonu, sada postoji roditeljski dopust. Namijenjen je za oba roditelja. Može biti da se koristi 4 - 4 mjeseca, s time da može trajati i duže ako se podijeli na oca i majku. No, prema službenim podacima, od svih korisnika tog dopusta samo je oko 8 posto očeva.
Kako će poslodavci na to gledati?
Kod nas još, nažalost, nije prihvaćeno da i otac to uzima. Poslodavac na to gleda kao na minus, fali mu radnik koji uzima taj dopust. Kada otac pokušava ili uzme bolovanje radi djeteta, gleda se negativno na to. Kod nas je uvriježeno pravilo da kada je dijete bolesno, na bolovanju bi trebala biti majka. Imate jednog oca, radnika koji je dobar, savjestan i sada on kaže da će uzeti tjedan, dva, mjesec bolovanje, naravno da oni gledaju negativno na njega jer ostaju bez čovjeka kojemu moraju naći zamjenu.
Kako gledate sada na to da taj dopusti iznosi 10 dana?
Sigurno da će biti pozitivnih učinaka. Cilj tog očinskog dopusta je od prvih dana stvoriti što prisniji odnos između oca i djeteta, ali i pomoći majci.
Sve ove izmjene najavljene su u kontekstu izmjenu zakona. Koliko sudjelujete oko izrade novih zakonskih rješenja?
Surađujemo, naravno. Vrlo smo aktivni. Predlažemo ono što bi se trebalo primijeniti, ali i neke nove stvari, posebno ono što je nama bitno, a to je fizička roditeljska skrb.
Kako Hrvatska tu stoji?
Vrlo loše. Nekih 7 do 9 posto djece se dodjeljuje na život s ocem, u svim ostalim slučajevima djeca se dodjeljuju majci. Zalažemo se i za ravnopravno roditeljstvo, dakle, da ta podjela vremena i fizičke roditeljske skrbi bude podjednaka. Takav način podijeljenog, ravnopravnog roditeljskog fizičkog skrbništva, omogućuje i majkama da se više posvete karijeri i imaju više vremena za sebe.
Kakvi su vaši dojmovi o Centrima za socijalnu skrb?
Treba se gledati na dobrobit djeteta. S nekima imamo vrlo dobra iskustva, s nekima imamo pojačanu suradnju, s drugima malo manje. U Centrima za roditeljsku skrb treba pojačati edukaciju samih djelatnika da oni sami shvate koja je prednost podijeljene zajedničke roditeljske skrbi za dijete. Imam osjećaj da se i dalje gleda da dijete treba pripasti majci. Još smo tu patrijarhalno društvo. Na sreću, to se mijenja. Pokušava se doći do ravnopravnosti.
Koliko će nam trebati vremena da dođemo to toga da svaki roditelj ravnopravan?
Prema ovim godinama, trebat će nam pola stoljeća. Nažalost, ne pratimo trendove dobrih zemalja EU, gdje se radi da se nakon brakorazvodne parnice automatski dodjeljuje oba roditelja. Naravno, ako se oba roditelja slažu i ako je sve u redu u toj obitelji što se tiče druge problematike.
Jesu li očevi svjesni svojih prava i obaveza?
Očevi vrlo malo koriste roditeljski dopust jer su male novčane potpore koje im se daju tijekom tog dopusta. Drugi razlog je zato što nisu dobro informirani.
Kolike te naknade trebaju bile da bi bile motivirajuće?
Naravno da bi one trebale biti onolike kolika je i plaća. Naravno ako je iznos te potpore manji od osnovice plaće, mogućnosti vas i djece su manje i onda ćete dopust smanjiti kako ne biste dobili manju plaću. Kada bi bile jednake ili veće, sigurno da bi se više koristilo ove mjere.
A jel za punu plaću tih 10 dana ili odbiju kao za bolovanje? Nije da muški neće uzimati nego se odbija previše.