Vojni analitičar Večernjeg lista Ante Kotromanović, bivši ministar obrane, ali i zapovjednik 126. operativne grupe Sinj u vrijeme Domovinskog rata, bio je jedan od glavnih aktera operacije Zima '94 kojoj ovog petka bilježimo 30 godina. Ta operacija koja je 29. studenog 1994. godine krenula rezultirala je velikim uspjehom Hrvatske vojske na Dinari, a o detaljima je Kotromanović je više govorio u emisiji Večernji TV-a. S Lanom Kovačević prošao je još jednu važnu temu, a to je rat u Ukrajini u svjetlu novih događaja - odabira Donalda Trumpa na čelu SAD-a, zelenog svjetla Bijele kuće Ukrajini da koristi dalekometne rakete u na tlu Rusije, ali i prvog ikad napada Rusije hipersoničnim raketama Orešnik.
Ukrajina razmatra smanjenje dobne granice za regrutaciju novih vojnika. Kako vi gledate na to, upravo iz vlastitog iskustva?
Kad si mlad, ne razmišljaš previše. Puno mladih se kod nas uključilo u obranu RH, puno je bilo i maloljetnih, i to bez posebnih priprema. Ispred nas je tada bio puno jači neprijatelj, ozbiljna vojna sila, ali motiv i želja za oslobađanjem RH je prevladala kod svih nas. Kad govorimo o Ukrajini, mi vidimo da oni imaju ozbiljnih problema s popunom svojih vojski. Imali su značajne gubitke u surovom ratu koji dugo nije bio viđen. Vidimo da su ti gubici bili neizbježni s jedne i druge strane. Da bi popunili te postrojbe, oni moraju spuštati dobnu granicu. Vidjeli smo komentare kako se vojsci šalju stariji i demotivirani koji brzo napuštaju položaje tako da oni moraju napraviti nešto da bi osnažili te postrojbe. Međutim, to nije lak posao, ne možeš s ceste pokupiti čovjeka i prebaciti ga na bojište. Dnevno bude 1000 ranjenih vojnika, njima treba najmanje 6 mjeseci za obuku. Nastavi li se rat i kroz cijelu iduću godinu, to će biti velik izazov i za Ukrajinu i za Rusiju.
Trump je najavio da će taj problem riješiti u 24 sata.
Meni je bilo zanimljivo vidjeti kako je Trump zadnjih 20-ak dana bio na svim mjestima, pa čak i na meču Miočića, ali uopće nije reagirao na odluku Bidena da dozvoli uporabu dalekometnog oružja Ukrajine u Rusiji. Nitko se na to ni u Hrvatskoj nije osvrnuo, Trump se sastao s Bidenom i siguran sam da ga je informirao o tome. Očito su našli nekakvu zajedničku politiku o tome. Vidjet ćemo kakva će biti reakcija kad službeno postane predsjednik. Nijedan njegov političar nije uopće komentirao tu odluku, kao ni on sam, i smatram da se moramo zapitati zašto je to tako.
Ali je reagirao Vladimir Putin, kazavši kako su samo dvije opcije - ili nuklearni rat, ili pregovori u kojima Rusija vodi glavnu riječ.
On govori s pozicije sile, moći i zemlje koja ima nekoliko tisuća nuklearnih bojevih glava. Međutim, neće to biti baš tako. Kad gledamo odnos snaga NATO-a i Rusije, NATO je puno veći. Putin želi postići maksimalno što je proklamirao, a to je preuzimanje regija, ali ćemo vidjeti što će se događati tijekom iduće godine. On ima sredstva kojima može zastrašiti, vidjeli smo to i hipersoničnim Orešnikom koji je prvi put upotrijebljen. Ukrajinci su bili zabrinuti i oni nemaju sustave obrane protiv takvih projektila, a postavlja se pitanje postoji li igdje obrana od toga. Negdje sam čitao da postoji i da su Amerikanci Izraelu isporučili takve sustave, ali u ovom trenutku ih Ukrajina nema. To su superbrzi projektili koji mogu napraviti veliku i značajnu štetu na dubini od 5.500 kilometra. Putin govori bahato iz pozicije pregovora, ali će se pitati i druge zemlje.
