Vedran Martić (46), poznati teniski trener iz Splita, koji je svojedobno više od četiri godine trenirao Gorana Ivaniševića, prihvatio se novog izazova, donosi Max! Postao je trener 17-godišnjeg ruskog tenisača Karena Hačanova, uz našega Bornu Ćorića jednoga od najperspektivnijih mladih tenisača.
Ovaj su tjedan bili u Ženevi, sljedeći će provesti u Helsinkiju. Odradit će dva challengera za koji je Karen dobio pozivnicu. I od kojih se očekuje da mladog Rusa poguraju sa sadašnje 511. pozicije na ATP listi.
Kako je došlo do te suradnje s Hačanovom? Tko vas je spojio?
– Prošle godine nakon juniorskog US Opena kontaktirao me Karenov ujak i tražio da pogledam kako igra. Karen je došao u Split, trenirao je tjedan dana i tako smo počeli suradnju. Jako je talentiran, malo podsjeća na Gorana, ali još puno mora raditi – otkrio je Martić.
Petrin peh s ozljedama
Hoćete li stalno putovati s njim i gdje će vam biti baza?
– Baza će nam biti u Splitu. Već sam ove godine bio s njim na većini turnira, a tako će biti i sljedeće godine.
Surađivali ste s Petrom Martić, s kojom niste u bližem srodstvu. Hoćete li nastaviti suradnju?
– Petru sam trenirao intenzivno nekoliko godina. Posljednjih godina njezin je trener Zoltan Kuharszky, a ja sam radio s njom kad bi bila u Splitu. Ove godine nismo puno surađivali baš zbog mojih obveza s Karenom. Sad Petra ima novog trenera, nekog Indijca.
Zbog čega Petra toliko oscilira?
– Ona je već pokazala da može pobjeđivati najbolje tenisačice svijeta. No, u protekle dvije godine imala je ogroman peh s ozljedama. U Australiji je početkom ove godine operirala koljeno. Teško je odigrati konstantnu sezonu ako ne možete konstantno trenirati i natjecati se. Svi se nadamo da će sljedeću godinu biti zdrava i da će njezini najbolji rezultati tek doći.
Kako danas gledate na suradnju s Goranom Ivaniševićem kojega ste trenirali između 1996. i 2000.?
– U tih četiri i pol godina Goran je odigrao 20 finala i osvojio 10 turnira. Privatno smo još uvijek dobri, ostali smo prijatelji, pa možemo jedan drugome dati dobar savjet.
Goran preuzima posao u HTS-u, što mislite o tome?
– Bilo bi to lijepo i korisno za hrvatski tenis, ali ja se bojim da do te suradnje neće doći.
Je li Goran mogao postići više i zbog čega nije?
– Prava je šteta što Goran ranije nije osvojio Grand Slam turnir. Ovako je pritisak da ga osvoji iz godine u godinu bio sve veći. Na kraju je ipak ispunio svoj san i osvojio najveći turnir na svijetu - Wimbledon. Valja napomenuti da je u vrijeme kad je Goran igrao bilo puno iznimno talentiranih igrača. Od Amerikanaca Samprasa, Agassija, Couriera i Changa do Nijemaca Beckera i Sticha, a tu su bili i Edberg, Rios, Muster, Krajiček, Kuerten, Kafeljnikov, Medvjedev, Rafter, Philippoussis, Henman, Rusedski, Korda i mnogi drugi.
Deset godina u Njemačkoj
Što vas je privuklo poslu teniskog trenera?
– Upisao sam fakultet elektrotehnike u Splitu, no u isto vrijeme sam dobio ponudu igrati za jedan klub u Njemačkoj. Odlučio sam se za tenis i otišao 1987. u Njemačku gdje sam kao igrač i kao trener proveo 10 godina.
Kako ocjenjujete perspektivu Hrvatske u muškom, a kako u ženskom tenisu?
– U Hrvatskoj smo uvijek imali jako dobre i talentirane igrače i igračice. Raduje me da se Marin vratio, Dodig i Karlović igraju jako dobro. Od mladih pratim Bornu Ćorića koji je postao najbolji junior svijeta, ali i Delića, Pavića i Kekeza, koji su također vrlo perspektivni. Kod cura, naravno, očekujem ponovni uspon Petre Martić. Donna Vekić je iznimno perspektivna, najmlađa je među prvih 100 na svijetu. Ajla Tomljanović igra jako dobro i trenutačno je s pravom najbolje rangirana hrvatska igračica. Posebno zanimljivo bit će pratiti napredak mlade Ane Konjuh, koja je uz izvrsnu juniorsku karijeru već počela i s odličnim rezultatima u seniorskoj konkurenciji.
