Večernji list ove godine slavi svoj 65 rođendan. U šest i pol desetljeća naši su novinari ispisali oko milijun stranica, objavili smo oko 25.000 različitih izdanja. Iz naše bogate arhive, donosimo serijal priča o lokalnim herojima, ljudima koji su spasili nečiji život, o znanstvenici koji su pomaknuli granice, o pobjednicima koji su nemoguće učinili mogućim. Neke ljude koji su svojim humanim djelima stvorili te priče, uspjeli smo pronaći i par desetljeća kasnije, pa su priče o njima dobile i nastavak, no nekima od heroja s naših naslovnica, nismo uspjeli ući u trag. Možda su neki od njih baš vaši rođaci, susjedi prijatelji ili poznanici - ako ih čitajući ove životne priče prepoznate, budite naš 'joker zovi' i pišite nam na mail dojavi@vecernji.net, jer to su ljudi koji zaslužuju bar još koji napisani redak, uz jedno veliko – hvala.
Veliki plavi put, koji se uz Jadran, između Trsta i Skoplja, gradi već četvrt stoljeća, tek što nije dovršen. Sutra u ovo vrijeme, kad bude presječena bijela vrpca u Trogiru, motorizirani turist, željan odmora i sunca moći će u jednom dahu proći po asfaltnoj traci dugoj 820 kilometara, od Trsta do Debelog Brijega uživajući u pejsažima plavog i sunčanog Jadrana. Ako se ijedan put u našoj zemlji može zvati jugoslavenskim, onda je to magistrala uz Jadran. Ovako je Večernji list davne 1965., najavio otvaranje Jadranske magistrale, te impozantne prometne arterije. Bila je to jedna od ljepših priča koje su obilježile tu godinu.
Presijecanjem bijele vrpce, 30. svibnja 1965. otvorena je posljednja, 291 kilometar duga, dionica ceste, od Trogira do Debelog Brijega, iza Dubrovnika. Tim je činom u promet puštena Jadranska magistrala, koja spaja Trst s Ulcinjem, a od ukupno 1006 km, čak 818 km prolazi kroz Hrvatsku. Prisjetili smo se kako se o tome pisalo u Večernjakovoj arhivi.
Ovu cestu podigli su graditelji iz Rijeke, Beograda, Sarajeva, Mostara, Dubrovnika, Zagreba, Skoplja, Splita, Zemuna i Ljubljane. Svi su se oni okupili na dotad najvećem i najbolje opremljenom gradilištu u Jugoslaviji. Detaljnije o izgradnji možete pročitati ovdje.
Amerikanci su upumpali milijune usred hladnog rata
Izgradnjom Jadranske magistrale konačno su suvremenom prometnicom povezana naselja na obali. Dotad su se veze između obalnih naselja odvijale morskim putem. Osim toga, Jadranska magistrala približila je Jadran ostatku Hrvatske, a omogućila je i razvoj masovnog turizma. No magistrala je, osim privlačenja turista, u dobroj mjeri devastirala obalu. Veliki infrastrukturni projekti, pa tako i izgradnja Jadranske magistrale, uvijek su prvorazredno političko pitanje. Financiranje takvih projekata nemoguće je bez upliva stranog kapitala koji u tome vidi neki svoj interes, pisao je prije nekoliko godina Ivica Radoš za Večernji list. Američki strateški interes bio je financiranje i izgradnja Jadranske magistrale 60-ih godina prošloga stoljeća. Naime, početkom 60-ih godina prošloga stoljeća hladni rat bio je na vrhuncu. Sovjeti su 1962. instalirali raketni sustav na komunističkoj Kubi pa je postojala realna prijetnja od nuklearnog rata.
Kako su i zašto Amerikanci posredstvom Svjetske banke u vrućim uvjetima hladnog rata financirali izgradnju magistrale u jednoj komunističkoj Jugoslaviji? Odgovor na to pitanje dao je geostrateg Mislav Stjepan Čagalj, asistent na Odjelu za geografiju Sveučilišta u Zadru, koji je, na online međunarodnom simpoziju 2021., održao zanimljivo predavanje. Večernji list detaljno je pisao o tome, a opširnije možete pročitati ovdje.
Večernji list je 1965. godine pisao kako je preko 10.000 radnika 14 najvećih građevinskih poduzeća iz čitave zemlje u posljednje dvije godine obavilo na magistrali veliki posao. "Iskopano je više od 4 milijuna kubičnih metara, pretežno kamena, podignuto je više od 4,1 milijuna kubičnih metara nasipa, u zidove je ugrađeno više od 100.000 kubičnih metara materijala i asfaltirano je 1,82 milijuna kvadratnih metara ceste. Na trasi magistrale izgrađeni su i deseci mostova, a onaj preko Bistrine, kod Stona, oborio je i svjetski rekord, jer je 482 metra dug most, izgrađen za samo deset mjeseci."
Koliko znoja i napora za dva dana vožnje
"Ako će za nekoliko mjeseci biti dovoljno svega dva dana da se automobilom prijeđe čitava ova moderna cesta, njeno stvaranje trajalo je mnogo, mnogo duže, gotovo 30 godina", pisao je davne '65. Večernjak, ističući da se tu također našla i mehanizacija "nijednom dosad viđena u našoj zemlji, više od 700 najvećih građevinskih strojeva. Nije mala stvar da su naši graditelji puteva uspjeli dobiti posao na izgradnji velikog 'plavog puta' u veoma oštroj konkurenciji s renomiranim građevinarima iz Italije, Austrije i dugih zemalja."
"Kada se prije nepunih četrdesetak godina činilo da plavi put neće moći primiti turiste željne sunca, da graditelji neće ispuniti preuzetu obvezu, međusobna solidarnost građevinara došla je do izražaja ne na jednom mjestu. Oni iz 'Mavrova' pomagali su susjedima, Zemunci su također priskočili u pomoć gdje je trebalo, a građevno poduzeće 'Put' iz Sarajeva prebacivalo je opremu i radnike čak i s drugih gradilišta u zemlji, samo da pomogne kompanjonima, da se put završi u obećano vrijeme. Na putu za Jadran nisu položili ispit zrelosti samo jugoslavenski građevinari. Naši projektanti tu su također dokazali sposobnost da se prime i najkompliciranijeg zadatka. Projektanti iz Zagreba, Dubrovnika, Beograda i Sarajeva obavili su velik posao, često naprosto u nevjerojatno kratkim rokovima. Često su projekti za po nekoliko desetaka kilometara ceste danonoćnim radom dovršavani za svega dva do tri mjeseca", pisao je tada Večernji list.
"Kada turist željan sunca, tamo negdje iz daleke Norveške dođe na Jadran, da uživa u ljepotama Jadrana sasvim je sigurno neće ni pomisliti na znoj i muku koji su ugrađeni u magistralu. Asfaltna traka neće pričati o bespuću kroz koje je provučena. Ona neće moći kazati o naporima projektanata, koji su trasirajući cestu kroz krš, gdje 20 godina nije kročila ljudska noga, nailazili na legla zmija nenaviklih na ljude, i skelete okupatorskih vojnika, koji su po završetku rata tražili spas u zabiti. Asfaltna traka neće pričati ni o naporima graditelja koji su recimo između Slanog i Trstenog strojeve dopremili na gradilište desantnim brodovima, rastavljali ih, dizali na nekoliko desetaka metara visoke litice, tamo ih ponovno sastavljali i gradili jadranski put. Asfalt neće pričati ni o poteškoćama s dopremom vode na gradilištu u bezvodnoj pustoši", istaknuto je u Večernjem listu.
Presijecanjem vrpce 30. svibnja 1965. godine kraj Trogira veliki plavi put, međutim, nije bio potpuno dovršen. Putovi su naime, rasli s prometom.
Iako je upravo Jadranska magistrala, prema pisanju stranih medija, jedna od 20 najatraktivnijih prometnica u svijetu, nažalost, zbog svoje zahtjevnosti nalazi se i na listi najopasnijih cesta na svijetu. Svojedobno je prometni stručnjak Željko Marušić za Večernji list istaknuo da je Jadranska magistrala inače jako preopterećena i da je arhitektonski devastirana u okolišu desetljećima. Tako navodi da su uz samu cestu sagrađene kuće i da ona prolazi uz dvorišta te da bi je zapravo trebalo pretvoriti u lokalnu ili gradsku prometnicu s ograničenjem brzine od 30 do 50 kilometara na sat. Problem je Jadranske magistrale, kaže Marušić, što je ona prometno i tehnički vrlo zahtjevna, ima loš asfalt i što je skliska kad padne kiša. Prometna signalizacija na njoj je inače dobra.
GALERIJA Ovo su najduži mostovi u Hrvatskoj. Jedan je godinama vodio 'u nigdje', a drugi je naš najveći ponos
– Jadransku magistralu trebalo bi očuvati zbog kulturoloških vrijednosti. No kako je se ne može proširiti, promet treba izmjestiti, pogotovo na kritičnim mjestima, kao što je to učinjeno, primjerice, s vodičkom obilaznicom – objašnjava Marušić. Dodaje da je dobra stvar što Jadranska magistrala, kakva je sada, ne dopušta prestizanje pa se vozi u kolonama i stoga nije ekstremno pogibeljna. Rješenje je, prema Marušićevu mišljenju, dodatna regulacija prometa, signalizacija, ugradnja boljeg asfalta i gradnja obilaznica.
A upravo je Večernji list nedavno, točnije 24. svibnja, otkrio detalje velikih radova na Jadranskoj magistrali. Pa smo tako, između ostalog, otkrili i da će se radovi odvijati od Lukova Šugarja do graničnog prijelaza Klek, na 320 kilometara dugoj dionici Jadranske magistrale. I to ne bilo kakvi, područja četiri županije; Zadarske, Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske, koja se nalaze na DC8, prilagodit će se motoristima, s tim da će se najopsežniji zahvati izvoditi uz obalu šireg splitskog područja te će radovi ondje trajati najdulje i bit će najskuplji. Postavit će se ograde sa zaštitom, senzori za nesreću... A opširnije o velikoj obnovi najpoznatije hrvatske državne ceste možete pročitati ovdje.
>>65 GODINA VEČERNJEG LISTA Neke ljude koji su svojim humanim djelima stvorili te priče, uspjeli smo pronaći i par desetljeća kasnije, pa su priče o njima dobile i nastavak, no nekima od heroja s naših naslovnica, nismo uspjeli ući u trag. Možda su neki od njih baš vaši rođaci, susjedi prijatelji ili poznanici - ako ih čitajući ove životne priče prepoznate, budite naš 'joker zovi' i i pišite nam na mail dojavi@vecernji.net, jer to su ljudi koji zaslužuju bar još koji napisani redak, uz jedno veliko – hvala!
I onda onaj smrad tito odredi nekog iz Beograda sa Saobraćajnog instituta da bude glavni nadzornik...i šta je radio, brinuo se da nebi hrvati previše dobili ovom cestom, svaku krivinu je rezao oštrije i sužavao tunele toliko da su amerikanci nekoliko puta prosvjedovali...Svaki put bi dobili isti odgovor:" Gradimo za europski promet i europsku veličinu vozila a ne američku"