Jedan težak kadrovski rez i jedan odličan zgoditak, u fokus ponovo dovode Damira Polančeca. Da nije bilo smjene prvog čovjeka Podravke Darka Marinca, u čijoj su pozadini svi prepoznali konture njegova bivšeg suradnika, Polančec bi i dalje uživao imidž prvog Sanaderova operativca za gospodarstvo.
S Marinčevom smjenom, taj je imidž dobio auru moći, kakva je u vrijeme njegova dolaska u Banske dvore bila nezamisliva. Malo tko je ulaskom u vlast doživio takvu transformaciju kao što je to slučaj sa sadašnjim potpredsjednikom Vlade, a prema dosadašnjem tijeku njegove “preobrazbe”, kraj toga procesa još nije na vidiku. Kad je ulazio u Vladu, nije ga se ni vidjelo ispod snažne sjene njegova prethodnika Andrije Hebranga.
Ušao je u Sanaderov tim kao anonimac iz “provincije”, jer se valjda samo takav dao baciti u duboku vodu u kakvoj se ubrzo zagrcnuo s Liburnijom i Dom fondom, dok su iskusni mačci u pravilu zaobilazili sve što je bilo u vezi s prijašnjim i budućim privatizacijama. Sjećam se barem dvojice ministara koji su prihvatili resor gospodarstva, ali samo pod uvjetom da im se HFP makne iz djelokruga.
Polančec nije mogao ništa birati niti išta uvjetovati. U prošlom mandatu, kao potpredsjedniku Vlade bez portfelja, upravo su privatizacijski poslovi bili njegova glavna odgovornost, ali bez ikakvih kadrovskih ovlasti i s vrlo malobrojnom logistikom. Njegova je jedina sreća bila što su u tom razdoblju pale političke odluke da se vrati dug umirovljenicima i da se dionice dviju velikih tvrtki, Ine i THT-a, ponude hrvatskim građanima.
Od svoje nevelike ekipe u međuvremenu je stvorio vrlo pouzdane suradnike, a još je u Podravci bio naučio potražiti specijalistička znanja na tržištu. Ukratko, u početku anonimni potpredsjednik za gospodarstvo, na tim se projektima potpuno afirmirao, stekao nešto šefova uvažavanja, a onda su došli izbori. Tu doduše nije imao šanse potući glavnog protivnika u Koprivnici, ali je u predizbornim nastupima stranci priskrbio bodove kao ozbiljan pripadnik tima, koji zna o čemu govori, to što ima reći kaže tako da ga svatko razumije, a po potrebi skočit će za vrat političkom suparniku a da ne ode ispod granice dostojanstva.
S tim kapitalom uspijeva uvjeriti Sanadera da nema smisla biti potpredsjednik za gospodarstvo bez gospodarskog resora, a s takvim temeljima u Vladinoj hijerarhiji, današnji je Polančec već vrlo daleko od tihog došljaka iz Koprivnice kakav je bio na početku. Neki smatraju da je do transformacije došlo i iznutra, da se nisu promijenile samo vanjske okolnosti nego da se mijenja i on sam.
Ali kad je prošlog ponedjeljka u Varaždin igrao nogomet protiv Ćirinih “Vatrenih”, kamere su ga zatekle u pozama koje mi se i dalje čine karakterističnima. U jednom trenutku, kao da pomalo izgubljeno pogledom traži loptu koja prolazi baš suprotnom stranom, a u drugom, ta se lopta stvori pored njega i on je iste sekunde snažno usmjerava u gol. Takav je on igrač, taj ne propušta prilike.
