Nazvala me mama, a po tonu, znao sam da je u panici. "Gdje si?" pitala je. Kad sam rekao da sam kod kuće, samo je uzvratila: “Sigurno? Nisi na policiji?” Pokazalo se da je mama mislila, jer sam radio intervju s Kolindom Grabar-Kitarović, da sam završio na ispitivanju! Ona je, naime, cijeli dan pratila što Ivo Josipović govorio o tzv. akcijskom planu Barbika.
Mamu sam smirio tvrdnjom kako više nismo u komunizmu i neka se ne brine. No nakon toga, shvatio sam da je mama, koja je u komunizmu živjela 45 godina, nepogrešivo, prije i bolje od mene, koji sam u komunizmu živio 28 godina, shvatila o čemu je ovdje riječ. Dogodio joj se flashback i vratila se u vremena kada je trebalo vagati što se smije reći i misliti. U njezine 84 godine nagledala se situacija da se zbog misli završavalo na robiji. Taj signal za uzbunu probudio je u njoj aktualni predsjednik čiji je ton njoj zazvučao tako da je otplovila u vrijeme političkih zatvorenika i Golog otoka. Nisam to tako radikalno shvatio, ali vjerujem mami, koja je protrnula, ne bez razloga.
Nema dana da medijske kuće ne dobiju neku “anonimku”. Problem je u tome što su materijali nepotpisani i nude tek indicije. Stoga većina i završi u smeću. Predsjednik RH dobio je "anonimku" i istog je dana sazvao novinare. Postupio je čudno. Zavaljala se afera koja je ekspresno dobila naslovnice i prve minute TV dnevnika. Logika mi kaže da je predsjednik tako postupio zato što zna da zapravo nije riječ o anonimki. Po mom 30-godišnjem novinarskom iskustvu mogu zaključiti da postoje samo dvije mogućnosti – da je, kako to tvrdi Josipović, taj uradak nastao pri HDZ-ovu tzv. obavještajnom podzemlju ili je nastao na Pantovčaku, odnosno u krugovima bivših obavještajaca koji simpatiziraju Josipovića.
U SDP-u, uvjeren sam, takav dokument nije nastao, s obzirom na to da je SDP rasturena stranka i ima se čime baviti – sami sobom. Oni još ne sudjeluju u predsjedničkoj utrci, što se vidi i po kulerskoj odluci Milanovića da za jesen odgodi nominiranje Josipovića kao kandidata. Ako u nečemu Josipović ima nadležnosti, to su tajne službe i umjesto da krene u medije, logično bi bilo da on dvojbe razriješi istragom. Jako je indikativno kad kaže da je istraga nepotrebna. Kome je ovdje više trebao takav uradak, Josipoviću koji je nervozan zbog odličnog rejtinga svoje protivnice ili HDZ-u koji uvjereno čeka novu pobjedu u nizu, neka ostane svakome na prosudbu.
Po onome što se moglo vidjeti iz nekakvih mutnih kopija tog dokumenta, Grabar-Kitarović se misli rušiti i tvrdnjom da joj je karijeru gurao Budimir Lončar te da joj je tata bio partizan. Lončar Kolindu nije mogao živu smisliti. On je kao zadnji MVP Jugoslavije izgubio svoju državu, a smatrao je da diplomacija nije za žene. Što se partizana tiče, u njima su bili Kolindini nono i nona, baka i djed, koji su kao Grobničani krenuli u rat za oslobađanje Rijeke od talijanskih fašista, poslije njemačkih nacista. No, nisu krenuli kao komunisti, nego kao katolici, Hrvati i domoljubi. U kojem duhu su poslije odgojili i svoju djecu i unuke. Sve su to stvari o kojima Grabar-Kitarović sada ne može govoriti, ne može ulaziti u unutarhrvatske političke obračune do rujna, kad joj završava mandat u NATO-u. Josipović to zna, no i dalje je nastoji isprovocirati kako bi što prije ušla u ring. To nije ni državnički ni džentlmenski. Jedino mu uspijeva plašiti starice.
Neće još dugo, ide u ropotarnicu povijesti