U pravu su oni koji kažu kako je lako biti general poslije bitke. Upala pluća nepoznatog uzroka otkrivena u Wuhanu, gradu u kineskoj provinciji Hubeji, prijavljena je prvi put Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji 31. prosinca 2019. godine. Virus je u središnjoj Kini zarazio desetke ljudi čime je povećan strah od ponavljanja događaja iz 2002. kada je od SARS-a, respiratorne bolesti koju su vlasti nastojale zataškati, za više od pola godine širom svijeta umrlo skoro 800, a zaraženo 8000 ljudi. Taj se strah i ovoga puta pokazao opravdanim, no razmjeri nove zdravstvene katastrofe pokazat će se nezamislivima. Jer, samo tri mjeseca kasnije, više od milijun i pol ljudi širom svijeta oboljet će od bolesti danas poznate kao COVID-19, dok će više od 90.000 umrijeti uslijed posljedica izazvanih korona virusom.
Danas, broj mrtvih prešao je tri milijuna. Prvi pacijent s koronom u Hrvatskoj evidentiran je 25. veljače 2020., samo dva dana nakon što je zaraza buknula u susjednoj Italiji. Od toga dana, 7000 naših sugrađana, nečijih roditelja, djedova i baka, preminulo je na respiratorima boreći se za zrak, i ta se katastrofa može mjeriti samo s onom iz vremena Domovinskog rata. Tijekom protekle godine, sva se svjetska znanstvena zajednica upregla u pronalazak cjepiva, jedinog svjetla na kraju mračnog tunela, pa je vladama ostalo sasvim dovoljno vremena za narudžbe i organizaciju cijepljenja kada cjepivo naposljetku stigne. Hrvatska vlada s narudžbama je, pokazat će se, sve što je mogla odigrala krivo, no argumenti poput onog da je cjepivo AstraZenece, kojeg je Hrvatska naručila najviše, u trenutku narudžbe najdalje odmaklo s kliničkim ispitivanjima, zvuče relativno razumno.
O problematici kašnjenja s isporukom tog cjepiva i zbrkom zbog navodnih nuspojava tada se uistinu nije moglo znati ama baš ništa. No, koje opravdanje postoji kada je riječ o krahu sustava prijavljivanja za cijepljenje u trenutku kada je bjelodano da je Hrvatska – suočena s najvećim javnozdravstvenim izazovom u posljednjih sto godina – taj izazov dočekala nespremna? A taj se krah upravo događa, u realnom vremenu. Umjesto da se u ovoj fazi epidemije bavi s kampanjom kako bi cijepljenju privukla one neodlučne, hrvatska Vlada iz dana u dan suočena je s lavinom posve opravdanih kritika na sustav prijave za cijepljenje koji građane dovodi do ludila.
Tko će odgovarati za četiri milijuna kuna javnog novca bačenog u blagajnu tvrtke čijeg je vlasnika još ne tako davno istraživao USKOK, koji je državi isporučio platformu kakvu u jedno poslijepodne isporuči, ali učinkovitu, svaki bolji student informatike? Tko će odgovarati za dodjelu poslova cvjećarnicama koje se žele okušati u IT tehnologiji? Tko će podnijeti teret političke štete kada je poznato da je Međimurska županija svojim građanima isporučila platformu za cijepljenje koja košta 40 tisuća kuna?
Naposljetku, kako će Ministarstvo zdravstva za mjesec dana provesti projekt covid-putovnica kada već sada generira kaos kojemu se kraja ne nazire? Saborska oporba je krivca za debakl pronašla u aktualnom ministru zdravstva Viliju Berošu čiji opoziv sada traže, i kojega će, prema najavama, premijer braniti kao i njegove prethodnike. U medijima se spekulira kako će politički preživjeti do lokalnih izbora i kako se već traži njegov nasljednik na toj dužnosti. No nema u tome baš ništa trijumfalno. Ode Vili Beroš, dođe novi Vili Beroš, svima nama dođe na isto. U Hrvatskoj bez sumnje postoje sposobne IT tvrtke koje se ne javljaju na javne natječaje, kao što ima i sposobnih menadžera koji bi se mogli i znali uhvatiti u koštac s trulim sustavom zdravstva, samo što takvi nemaju stranačku iskaznicu “vjerodostojnih”. Na zdravlje!
Državni tajnik Silvio Bašić, koji je navodno najizgledniji kandidat za nasljednika ministra Beroša je danas izjavio da je Hrvatska po postotku procijepljenosti u samom vrhu Europe!!?? Hoće li napokon netko odgovarati za bezočne laži izrečene u javnosti? Dokle će nas praviti budalama? Prema ovome naslov ovog članka apsolutno stoji. Čuvajmo Beroša jer ono što se nudi kao njegova zamjena puno je lošija opcija.