Izumiremo. Polako, ali sigurno, Hrvati nestaju. Nedavno objavljeni prvi rezultati popisa stanovništva ponovno su alarmirali javnost, ali o tom se problemu govori godinama. Govori, ali ne djeluje. Struka vapi neprestano, političari se sjete povremeno, najčešće u predizbornim programima. I tu staje, na praznim obećanjima, promašenim mjerama i sve manjem broju novorođenčadi.
Iako u strahu od zlih komentara, žene o tome nerado javno govore, ali mi smo uspjeli pronaći i one koje su pristale otkriti nam razloge sve kasnijeg rađanja i sve manjeg broja djece. Oslanjajući se na vlastitu situaciju, ali i iskustvo žena u svojoj blizini, gotovo sve naše sugovornice slažu se da je jedan od najčešćih problema financijska nestabilnost.
Tko se odluči na djecu, svjestan je da se obvezuje na brigu o njihovim potrebama "na neodređeno", pa ta odluka, čini se, teže pada u Hrvatskoj gdje se ugovori sklapaju uglavnom na određeno.
Konzervativno društvo
Jedna od mnogih koja je morala čekati stalno zaposlenje kako bi stekla pravo na rodiljni je 32-godišnja Jelena iz Splita. Jedno dijete ima, ali želi još djece jer voli veliku obitelj. Vjeruje da se i druge žene kasnije odlučuju imati djecu prvenstveno zbog financijske situacije, ali i karijere. Sličnu priču prošla je i 34-godišnja Ana iz Podstrane. Nakon što su ona i suprug završili fakultete, zaposlila se, kupili su stan, udala se, a onda je stiglo i prvo dijete. Trenutačno je u osmom mjesecu trudnoće pa će dvogodišnji sin uskoro dobiti društvo.
– Meni i mužu obitelj je oduvijek na prvom mjestu i znali smo da ćemo imati dvoje-troje djece budemo li imali mogućnosti. Nakon prvog djeteta shvatite da sve čime ste se zamarali postane manje bitno i nekako su prioriteti jasniji – govori Ana.
Stalno zaposlenje muči i 28-godišnju Romanu, no ona, za razliku od prethodne naše sugovornice, još nije riješila taj problem. Upravo to, navodi, jedan je od glavnih razloga što još nema djecu.
– Ženama je i dalje puno teže naći dobar posao na neodređeno vrijeme i napredovati u karijeri. Koliko god mi smatrale da smo ravnopravne s muškarcima, nije tako. Na gotovo svim visokim pozicijama i bolje plaćenim poslovima uglavnom su muškarci. Danas sam pročitala da "žena mora imati doktorat kako bi netko primijetio da zna abecedu", a to sve govori o našem društvu – razočarano će Romana. Ističe da je naše društvo i dalje jako konzervativno pa se žene često dovodi u situaciju da moraju birati između posla i obitelji.
– Zato se žena pokušava najprije ostvariti na poslovnom planu kako bi si osigurala financijsku stabilnost pa tek onda razmišlja o osnutku obitelji. S kasnijim planiranjem obitelji žene su često suočene s problemom težeg začeća – upozorava ta 28-godišnjakinja.
Suglasna je s time i Osječanka Matea, ali navodi i neke druge probleme.
Žena, majka, žonglerka
– Većina mojih prijateljica milenijalki u sličnoj je situaciji kao ja. Ili su u potrazi za adekvatnim partnerom/partnericom ili su dugo u paru, ali ih najčešće posao i rješavanje stambenog pitanja odvlače od dobivanja djece. Ima i onih koje bi htjele što dulje uživati u svom slobodnom vremenu i novcu, ali i onih koji imaju problema sa začećem. To kao da je, nažalost, sve učestalije – govori Matea.
Glavobolju financije stvaraju i majci dvoje djece A. B. iz Zagreba. Iskreno priznaje da treće dijete koje je na putu nije planirala upravo zbog toga jer su plaće male, najmovi skupi, a dijete netko treba i čuvati dok su roditelji na poslu.
– Da ste me pitali prije slučajnog trećeg djeteta želim li još jedno dijete, vjerojatno bih odgovorila ne. Zapravo sam željela i treće, ali sam se predomislila zbog cijele situacije. Stanovi su skupi. Dok su još mali možemo biti u malom stanu, ali što poslije? Trebaju svoje sobe, a cijene većih stanova sežu do 4000 kuna. Tolika je upravo i plaća. Onda je tu i posao. U redu je dok imate korektne šefove koji imaju razumijevanja kad im javite da je dijete bolesno pa oni uskoče, ali rijetki su. Ili ako se trebate vratiti s rodiljnog na posao, ali vas koči vrtić – nabraja brojne probleme A. B.
Želju za trećim djetetom unatoč svemu nije izgubila 23-godišnja S. K. iz Novog Marofa, sretna majka dvoje mališana, ali i ona prvo želi naći stalni posao.
– Želim im pružiti sve što im je potrebno! – odlučna je i ta mlada majka. Dodaje da za potrebe svoje obitelji imaju dovoljno, ali bi voljela s vremenom izgraditi karijeru i zarađivati više.
"Vlada nema razumijevanja"
Upravo karijeru na prvo mjesto stavila je i 31-godišnja Ines iz Zagreba. No, ne iz hira. Poslodavci želju za djecom mahom vide kao problem, što potvrđuju i druge naše sugovornice. Ines nam objašnjava da se u to uvjerila na primjerima brojnih poznanica, ali i na vlastitoj koži.
– Iako sam jako zadovoljna svojim poslodavcem, još živimo u zemlji koja isključuje žene pri zapošljavanju baš zato što poslodavci znaju da će u nekom trenutku otići na rodiljni. Na razgovorima za posao, umjesto o iskustvu, ispitivali bi me jesam li u ozbiljnoj vezi, razmišljam li o djeci i slično. To me naučilo da pušem i na hladno, pa zbog toga i želim prvo srediti karijeru, a nakon toga osnovati obitelj – objašnjava Ines, a naglašava i činjenicu da se period zasnivanja obitelji pomaknuo u tridesete, i to ponajviše zbog obrazovanja.
Slična iskustva imale su i dvije naše sugovornice iz Velike Gorice te jedna iz Zagreba. Među njima i 33-godišnja Ilijana koja je poslije rodiljnog dobila otkaz.
– Tu su i manjak prihoda i nerazumijevanje poslodavca. Mlade mame se sve manje odlučuju za veliku obitelj jer ima još dosta prepreka, od slabije plaćenih poslova do, primjerice, vrtića. Dobijete li mjesto u vrtiću, kao da ste dobili na lutriji. Ako vam dijete ne ide u vrtić, ne možete raditi. Imamo začarani krug iz kojeg se teško može izići jer Vlada nema razumijevanja za roditelje i obitelj – kaže Ilijana iz Zagreba, majka troje djece.
Kako to funkcionira kada žena ostane trudna, a nema ugovor na neodređeno, zna vrlo dobro informatičarka iz Velike Gorice.
– Ako ste zaposleni na određeno i odete na čuvanje trudnoće, samo vam prešutno ne produlje ugovor. I ne možete im ništa jer po zakonu imaju na to pravo. Nisu vam dali otkaz jer ste trudni, ali rezultat je isti – govori nam. To je jedan od razloga zašto je i sama odgodila roditeljstvo. Sada ima jedno dijete i planira još jedno, ali da suprugu nije obećala, priznaje, ne bi više rađala, ali i zbog drugog razloga.
Financijska neovisnost
– Doživjela sam groznu traumu pri porodu zbog sramotnog tretmana i nemara bolničkog osoblja. Grozim se pomisli da ću morati opet među te ljude i bojim se toga više nego boli i komplikacija. A koliko sam čula, nisam među rijetkima koji se upravo zbog toga nećkaju hoće li još rađati – užasnuta je Velikogoričanka.
Osim imena, naša sugovornica Ines Dulčić s Hvara dijeli još nešto zajedničko s 31-godišnjom Ines iz Zagreba, a to je da nema djece. Ona dosad baš i nije razmišljala o tome.
– Bitnije mi je završiti fakultet i naći posao da budem financijski neovisna. Uz to, nisam uspjela naći partnera s kojim bih htjela imati djecu, a imam i zdravstvene probleme – otvoreno govori Hvaranka.
Iako nju samu to ne koči, svjesna je da brojne žene odgađaju trudnoću jer su na to prisiljene pa oštro poručuje: – Žena s partnerom planira trudnoću, a ne sa svojim poslovođom!
Karijeru kao razlog sve rjeđeg i kasnijeg rađanja vidi i 26-godišnja Zagrepčanka koja nije željela otkriti svoje ime. Smatra da su promjene, iako je društvo još uvijek patrijarhalno, ipak vidljive pa se žene puno češće odlučuju na razvijanje karijere, a ne nužno majčinstva. Jedno ne isključuje drugo, kaže, ali vjeruje da to traži mnogo planiranja, pa i odricanja. Ona djece nema jer se ne osjeća spremnom za to te se želi izgraditi "poslovno, privatno i emotivno".
Djecu si - ne mogu priuštiti
– Ako bih imala dijete, željela bih mu omogućiti minimalno onoliko koliko su meni moji roditelji omogućili. A to s trenutačnih 4500 do 5000 kuna sigurno ne bih mogla. Dosta ljudi polazi od ideje da se novca uvijek nađe i da su prije ljudi i s mnogo manje imali velike obitelji, ali današnji uvjeti su neusporedivo drukčiji, posebno ako ne živite u blizini "baka servisa" – objašnjava mlada Zagrepčanka.
I ona ističe da društvo mora biti svjesno i sve većeg postotka problema sa začećem zbog zdravstvenih problema, kako žena tako i muškaraca, koji su, prema njezinu mišljenju, "golem, najvažniji, faktor."
Kad su u pitanju zdravstveni razlozi, Mischell iz Velike Gorice smatra da stres zbog financija i budućnosti na kraju rezultira negativnim posljedicama na zdravlje zbog kojih mnogi ne mogu imati djecu. Ona je, na svoju veliku sreću, majka dvogodišnje djevojčice. Unatoč strahu zbog komplikacija u prvoj trudnoći, ta 26-godišnjakinja želi još jedno ili dvoje djece jer ih voli, a ima i mogućnosti za to.
Djece nema, ali bi ih svim srcem željela imati 34-godišnja M. M. iz Zagreba. Međutim, zbog stanja u državi smatra da si ih ne može priuštiti.
– Jedno vrijeme sam čak razmišljala da bih mogla biti samohrana majka, ali sve više shvaćam da je to nemoguće. Pogotovo kad vidim da i obitelji sa dva prihoda muči najosnovnija stvar – donijeti nešto na stol. Postaje zaista smiješno slušati apele vlasti o natalitetnoj politici, a mladi koji bi trebali raditi na tome djecu si ne mogu priuštiti. Da ne spominjem čuđenje što mladi s 35 godina žive s roditeljima. Hvale se APN-om, a postaje sve jasnije da su cijene nekretnina počele rasti baš uvođenjem te tobožnje pomoći – govori M. M., koja ne vjeruje da ćemo ikad doseći nivo neke skandinavske zemlje.
"Ako želite djecu izvesti na pravi put, vaš mozak postaje kao kompjutor"
– Dok nam državu vode stari prdonje koji se brinu o svojim besplatnim stanovima i penziji, a ljudi koji rade pošteno cijeli život bivaju primorani kopati po smeću da si priušte nešto za jelo jer penzija nije dovoljna ni da pokrije režije, situacija je sramotna. Hraniti još jednu osobu u takvim uvjetima nemoguće je – zaključuje 34-godišnjakinja.
Za razliku od većine naših sugovornica, 33-godišnja Petra Žuvela kaže da je materijalne stvari ne opterećuju i ne sprečavaju u proširenju obitelji.
– Da sam čekala da se sve idealno posloži, ne bih imala ni ovo dvoje djece – kaže ta majka mališana u dobi od četiri i pol godine i godinu i pol, koja bi voljela imati još jedno dijete. Ističe da joj je jedino važno zdravlje obitelji. Kada govori o razlozima drugih žena, vjeruje da ih prvenstveno koči hoće li moći sve djetetu priuštiti i hoće li imati stalne prihode. Međutim, Žuvela upozorava da ta briga ponekad odlazi predaleko.
– Ljudi odgađaju rađanje jer, recimo, svako dijete neće moći imati svoju sobu. Lijepo je i važno djetetu moći sve priuštiti, ali pitanje je gdje je tu granica? Kad o tome razmišljam, polazim od sebe jer ja sam sobu dijelila sa sestrom. Sestra je mlađa pa je znala naslijediti i odjeću i knjige. Rođendane nismo slavile u igraonici. Ne mislim da je zbog toga ijedna od nas zakinuta, naprotiv. Iako mi je u tinejdžerskim godinama sestra išla jako na živce, danas mi je neopisivo drago da je imam. Nema te vlastite sobe koja bi je mogla zamijeniti – odlučna je Petra koja radi kao voditeljica prodaje i marketinga u jednom hotelu.
Kao drugi razlog zašto se mladi sve kasnije odlučuju na roditeljstvo navodi se utjecaj medija i vrijednosti koje promiču.
– Živimo u vremenu kada nam se govori da treba prije svega ugoditi sebi. Roditeljstvo traži strpljenje i odricanje, traži da sebe stavite u drugi plan. To ne znači da kao mama nećete misliti na sebe, ali imate drugo malo živo biće čije su potrebe sada u prvom planu. Ako želite djecu izvesti na pravi put, vaš mozak postaje kao kompjutor na kojem jedan program nikada ne gasite, a taj program prati vašu djecu. Nije to lako, ali uči vas odbacivanju sebičnosti i gradi vas kao bolju osobu – optimistično zaključuje Petra Žuvela.
Deset ključnih mjera
Što učiniti kako bi se potaknulo žene na ranije rađanje? Naše sugovornice iznijele su svoje prijedloge koji se svode na 10 ključnih mjera: garanciju da nakon rodiljnog dopusta neće ostati bez posla; zabranu degradacija žena na slabije plaćenu poziciju nakon rodiljnog; novčano kažnjavanje poslodavaca koji žene na razgovoru za posao ispituju o planiranju obitelji; veće plaće i sigurna radna mjesta; povećanje vrtićkih kapaciteta i garancija upisa svakog djeteta (ili subvencija privatnih vrtića); povoljnije kredite za kupnju nekretnine; davanje državnih stanova u najam obiteljima s više djece po nižoj cijeni od tržišne (po cijenama koje su u skladu s plaćama); izjednačavanje rodiljnih naknada s punim plaćama; zakonsko rješavanje pitanja rada od kuće i omogućavanje takvog načina rada većem broju roditelja; poboljšanje uvjeta poroda u bolnicama.
Profesor Nenad Pokos iz Instituta Ivo Pilar smatra da svi navedeni prijedlozi mogu znatno utjecati na raniju odluku o majčinstvu, ali na prvo bi mjesto stavio veće plaće i sigurnost zaposlenja.
– Aktualni podaci pokazuju kako u EU najviše totalne stope fertiliteta imaju zemlje s najvećim BDP-om po stanovniku. Ne ubrajajući Luksemburg, gdje gotovo polovicu stanovnika čine strani doseljenici, najviši BDP imaju Irska, Švedska i Island u kojima stopa fertiliteta iznosi 1,7. Veću stopu fertiliteta od tih država ima samo Francuska (1,9), ali ona već stotinjak godina ima najbolju obiteljsku politiku u svijetu te je po tom pokazatelju ispred Finske, Austrije i Njemačke koje imaju čak veći BDP od nje – objašnjava prof. Pokos.
Hrvatska je, podsjeća, na začelju EU po standardu i kupovnoj moći, a pri vrhu članica EU s najvećim udjelom zaposlenih na određeno vrijeme. Kao iznimno važnu mjeru navodi i delimitiranje roditeljskih naknada (od šestog mjeseca rođenja djeteta do navršenih godinu dana). Iako se o tome govori godinama, kaže Pokos, ponovno ćemo ove godine dobiti samo još jedno povećanje naknade. Naime, od kolovoza bi trebala porasti na maksimalno 7500 kuna.
Besplatan predškolski odgoj
– Početkom 2008. delimitirana je naknada za rodiljni dopust (prvih šest mjeseci nakon rođenja djeteta), a povećana je i naknada za drugih šest mjeseci. Smatra se da su te mjere imale znatan utjecaj na porast broja djece već 2008., kada je rođeno 1843 djece više nego godinu prije, a pogotovo 2009. kada je broj rođene djece bio za 2667 veći nego 2007. Nakon toga broj živorođene djece ponovno pada zbog dugotrajne gospodarske krize, ali i ulaska manjeg broja žena u primarnu reproduktivnu dob – ukazuje Pokos.
Slaže se s našom sugovornicom da su zbog APN-a cijene nekretnina odletjele u nebo. Zato vjeruje da bi što prije trebalo vratiti mjeru kojom se kupci prve nekretnine oslobađaju plaćanja poreza, što je ukinuto početkom 2017. godine. Što se tiče vrtića, smatra da je posljednjih godina mnogo učinjeno na njihovu brojčanom povećanju ili proširenju postojećih kapaciteta, ali još ne dovoljno.
– Zbog katastrofalne demografske situacije trebalo bi napokon uvesti besplatan predškolski odgoj za svu djecu te sufinanciranje cijena usluga u privatnim vrtićima. To bi značilo da roditelj s 5000 kuna mjesečnih primanja izdvoji za to samo 150 kuna, onaj sa 6000 kuna 180 kuna itd. – nabraja profesor iz Instituta Ivo Pilar.
Prije pandemije u jednom prijedlogu strategije demografske revitalizacije predlagalo se i da se zaposlenim roditeljima omogući rad od kuće do sedme godine djetetova života kada za to postoji mogućnost. No, prijedlog nikada nije ugledao svjetlo dana.
>> VIDEO Plenković najavio: Smanjujemo stopu PDV-a na higijenske uloške i tampone!
