Naš biskup Košić kaže da je ovdje bilo prihvatilište, ali ja bih htjela da on u takvom prihvatilištu bude. Da djeca mala sama brinu o sebi, na hladnome podu, spavaju u prljavom. Neka pita mene i ja ću mu reći što je sve bilo ovdje. Ne bojim ga se, imala sam pet godina i rekla bi mu istinu da gospodin zna. Umirala su djeca ovdje, u parku kod Doma kulture su djeci nalijevali prljavu vodu iz jame i zato su djeca umirala. Nisu uzimali pištolj pa ubijali, nego su nas tako ubijali i moja sestra je tako završila ovdje na groblju. – kazala je na subotnjoj komemoraciji za žrtve dječjeg logora u Sisku Siščanka Dara Bućan, rodom iz Potkozarja, a koja je 1942. završila u službeno nazvanom "Prihvatilištu za djecu izbjeglica“.
U tom prihvatilištu je od kolovoza 1942. do siječnja 1943. umrlo mnoštvo djece od bolesti, nebrige i gladi.
Više od 6.000 djece u Sisku je bilo razmješteno na desetak lokacija, u potpunosti neadekvatnih za smještaj mališana, koji su bili od nekoliko mjeseci do 13 godina starosti, a logor je, pod pokroviteljstvom Ženske lože ustaškog pokreta i Ustaške nadzorne službe, funkcionirao od kolovoza 1942. do siječnja 1943. godine.
U tom razdoblju, prema podacima lokalnog mrtvozornika dr. Davida Egića od bolesti i gladi umrlo je 1.152 djece. Istraživanja Narcise Lengel Krizman govore o 1.214 umrle djece, dok je jedan od humanitaraca koji su spašavali djecu iz logora, lokalni učitelj Ante Dumbović, evidentirao smrt 1.630 djece iz sisačkog logora.
Mnogu djecu su spasili Siščani i mještani okolnih sela, ali i humanitarci iz Crvenog križa i skupine okupljene oko Diane Budisavljević. I Dara Bućan i njena prijateljica Nevenka Končar Prelić usvojene su bile od sisačkih obitelji, obje su izgubile po sestru u sisačkom logoru, a bez cijele obitelji ostale u užasima 2. Svjetskog rata. Cijeli svoj život bili su u novim obiteljima, kod dobrih ljudi koji su se o njima brinuli kao vlastita djeca.
- Spasile nas žene iz Crvenog križa, domaći ljudi, uzela me obitelj Prpić u Mošćenici, kasnije obitelj Jendričko i ostala sam dan danas u Sisku.“ – rekla nam je Nevenka Končar na komemoraciji koja se od 2012. ponovo održava na memorijalnom dječjem groblju u Sisku.
Odnedavno se spomen groblje nalazi u Parku Diane Budisavljević, humanitarke koja je pokrenula akciju spašavanja djece iz sisačkog logora, a u koju su se uključile brojne sisačke i zagrebačke obitelji spasivši tako tisuće djece od vrlo izgledne smrti.
- Da nije bilo ovih humanitaraca djece bi stradalo mnogo više. Ovom komemoracijom čuvamo sjećanje od zaborava i uspomene na njihovo nevino stradanje, osuđujemo počinjene zločine i zločince te pojave neofašizma. Moramo osuditi reviziju povijesti 2. Svjetskog rata u kojoj su pobijeđeni izjednačavani s pobjednicima i moramo osuditi umanjivanje i negiranje stradanja nevinih žrtava rata, civilnog stanovništva, a posebno djece. Samo istinom o prošlosti može doći do razumijevanja i time se mogu graditi dobri odnosi između hrvatskog i sprskog naroda. Sjećanje mora biti svakodnevno, sustavno, u obrazovanju jer mladi danas o ovim stvarima jako malo znaju. – rekao je na komemoraciji u ime logoraša Jasenovca Slavko Milanović dok se u ime organizatora, Srpskog narodnog vijeća, obratila potpredsjednica SNV-a saborska zastupnica Dragana Jeckov.
- Okupljeni smo na mjestu ukopa djece kojoj spasa nije bilo i koja su često ostala bez svog imena zato jer ga ili nisu stigla naučiti ili su zagledana u užase progona zanijemila. Kako bi smo odali spomen djeci koju nije imao tko ožaliti jer su mnogima svi poubijani, svi oni koji bi ih do iznemoglosti tražili da im je za to pružena prilika. Ovdje smo i da spomenemo časno djelo Diane Budisavlejvić i grupe neumornih pravednika poput Jane Koch, sestara Ljubice i Vere Becić, Ante Dumbovića i mnogih drugih pojedinaca i sestara Crvenog križa. Važno mjesto zauzmaju i mnogi građani Siska koji su u tom užasu rata djecu udomljavali i spašavali. Nekoć su dobri ljudi spašavali djecu, a mi danas moramo spašavati istinu o toj djeci i čuvati dostojanstvo sjećanja na njihove živote i živote njihovih roditelja. Braneći pravo na sjećanje branimo i naše ljudsko dostojanstvo.“ – rekla je Jeckov najavivši kako će SNV predložiti da se jedna od sisačkih ulica imenuje po učitelji Anti Dumboviću koji je bio vrlo angažiran pri spašavanju djece iz Siska
Jel me netko prozvao pitao za mene?