Damir Polančec, tadašnji ministar i potpredsjednik Vlade, kazao mi je da bi Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva trebalo angažirati odvjetnika Petra Miletića za obavljanje odvjetničkih usluga, a vezano uz konvalidaciju mirovina i radnog staža. Rekao mi je da bih, vezano uz to, trebao stupiti u kontakt s Miletićem te da je okvirni iznos te nabave 500.000 kuna. Bilo je to u srpnju 2008., a u to sam vrijeme bio državni tajnik. Nakon tog razgovora, provjerio sam kolika sredstava Ministarstvo gospodarstva ima u svom proračunu za odvjetničke usluge. Utvrdio sam da postoje sredstva za ovaj iznos nabave te sam dalje podatke o vrijednosti nabave i odabranog ponuditelja, koje sam dobio od Polančeca, proslijedio načelnici Odjela za računovodstvo i financije – kazao je u svom iskazu Miljenko Popović, nekadašnji državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva.
Izlazak iz Remetinca
Njegov iskaz, zajedno s iskazima još desetak svjedoka, dio su USKOK-ove optužnice koja je podignuta protiv Polančeca i Miletića, a o utemeljenosti te optužnice danas će raspravljati Optužno vijeće zagrebačkog Županijskog suda. Ujedno, bit će to prvi “izlazak” bivšeg potpredsjednika Vlade izvan zidina Remetinca, gdje u istražnom zatvoru boravi već nekoliko mjeseci. USKOK Polančeca tereti za zloporabu položaja i ovlasti, dok se Miletić tereti za poticanje na zloporabu položaja i ovlasti. Prema optužnici, Polančec je 9. srpnja 2008. donio odluku da se Miletiću za izradu studije “Konvalidacija radnog staža i mirovina stečenih na području Republike Hrvatske pod upravom i mandatom Ujedinjenih nacija od 3. prosinca 1991. do 15 siječnja 1998.” isplati pola milijuna kuna. Bivši je ministar to učinio iako je, prema optužnici, znao da ni Ministarstvo ni Vlada nisu imali potrebe za izradom takve studije jer je taj problem već bio riješen u pregovorima Vladinih tijela s radnicima Borova srpske nacionalnosti. Sam Polančec sudjelovao je u tim pregovorima, dok je Miletić čak zastupao jednu skupinu radnika Borova, a za te usluge u siječnju 2009. Borovo mu je platilo 1,3 milijuna kuna.
No od činjenice da je Miletiću za studiju od 19 stranica, za koju je on u svojoj ponudi od 10. srpnja 2008. naveo da mu treba 550 radnih sati da je napravi te je, po odvjetničkoj tarifi, zaračunao da to stoji 412.500 kuna plus PDV, dakle 503.140 kuna, zanimljiviji je način na koji je Miletić došao do “studije”.
Pravi autor dobio 50 kuna
On ju je u većem dijelu prepisao od Mladena Obrenovića, u to vrijeme novinara Jutarnjeg lista. Naime, Obrenović je tada povremeno honorarno pod pseudonimom objavljivao članke za agenciju STINA. Ta mu je agencija naručila članak o konvalidaciji, a njegov je mjesečni honorar bio 1000 kuna. Za konkretni tekst je pak dobio 50 kuna!(?) S druge strane, USKOK si je dao truda pa se raspitao koliko se plaća objavljivanje stručnih članaka u stručnim časopisima te došao do podatka da u najpovoljnijoj kombinaciji za okrivljenike taj iznos nije mogao biti veći od 2500 do 4000 kuna. Stoga, zaključuje USKOK, a s obzirom i na činjenicu da je autoru teksta za tekst plaćeno samo 50 kuna, Miletiću ni po kakvoj računici ni matematici za 19 stranica iz državnog proračuna na trošak poreznih obveznika nije moglo biti plaćeno pola milijuna kuna.
Ma , treba ih na trg, skinuti im gace i letvom po guzici...