Nisam jednostavno mogao vjerovati da mi se takvo što može dogoditi,
posebice zato što je riječ o odvjetniku. Povjerivši svoj novac
odvjetniku, smatrao sam da sam zaštićen i da imam jamstvo zakonitog
postupanja. Nije mi ni na kraj pameti bilo da novac povjeravam stolaru
ili mesaru uz dužno poštovanje te struke i danas s nevjericom
ističe razočarani Josip Marović iz Požege na radu u Njemačkoj koji je
preko noći ostao bez 452.096 eura, koliko je dao požeškom odvjetniku
Željku Dervišu kako bi njegov novac ulagao ili pozajmljivao uz određenu
kamatu.
Kobna punomoć
Nažalost, stolar Josip Marović samo je jedan od oštećenih klijenata
požeškog odvjetnika Željka Derviša kojem su mnogi donosili novac na
"oplemenjivanje" s visokim kamatama, a koji poslije više nikada nisu
vidjeli. Najoštećeniji klijent izgubio je čak nevjerojatnih 2,3
milijuna eura. No on nas je zamolio da mu ne spominjemo ime, a kako
ističe, novac je uzimao i od drugih osoba te ga dostavljao požeškom
odvjetniku. Novac će, dodaje, pokušati sudski povratiti.
Josip Marović jedini je koji se usudio nešto javno reći o jednoj od
najvećih odvjetničkih prijevara u Hrvatskoj, kako nam je rečeno u
Hrvatskoj odvjetničkoj komori (HOK). Marović, koji je Derviša prijavio
HOK-u čiji je Disciplinski sud donio presudu po kojoj se požeškom
odvjetniku zabranjuje rad na osam godina, što je jedna od najvećih
kazni tog suda, ističe da se ostali prevareni klijenti, od kojih on
osobno poznaje nekolicinu, boje pričati o svom slučaju uvjereni da tek
tada nikad neće povratiti svoj novac.
Sve je počelo 1995. godine s iznosom od 19.000 maraka, za što mi
je obećana kamata od 24 posto te ulaganje u gradnju jednog poslovnog
objekata poznatog požeškog poduzetnika. Nakon toga još sam doznačio
5000 DEM, nakon čega sam odlučio ući ozbiljnije u cijeli posao. Iduće
godine uplatio sam na devizni račun Željka Derviša, kojem sam dao i
punomoć da u moje ima i za moj račun daje sredstva u zajam i njima
raspolaže po mojim uputama, 140.600 DEM te nakon dva mjeseca još
250.000 DEM. Do 1999. godine sve je bilo u redu. Dobivao sam 15-16
posto dobiti na uložena sredstva te stekao veliko povjerenje u njega,
tako da sam čak digao kredit u iznosu od 20.000 maraka za opremanje
njegova odvjetničkog ureda. Kad sam 2000. godine u kolovozu kao i
uvijek došao na odmor te po svoju dobit koja je trebala iznositi 40.000
maraka, rečeno mi je da mi se to ne može isplatiti jer je određeni
poduzetnik trenutačno kupio neke nekretnine. Pokazao sam za to
razumijevanje, jer u takvim poslovima uvijek je moguće da nešto
"iskrsne", te sam tražio da mi Derviš potpiše priznanicu o mojim
potraživanjima u iznosu od 627.000 maraka, što je on i učinio. U
travnju iduće godine nazvao sam ga i pitao ima li sada taj novac da
dođem po njega, na što mi je odgovorio da već sutra mogu doći, da je to
tisuću posto sigurno. Međutim prešao sam 2200 kilometara uzalud.
Uzaludna obećanja
Vidio sam da tu nešto ne štima i da me se vuče kao kakva balavca
za nos te sam angažirao drugog odvjetnika. Tada sam shvatio da je
Derviš postupao suprotno našem dogovoru i mojoj punomoći te da nije
izvršio nikakvo osiguranje moje imovine iako mi je rekao da je to
učinio kazao je Marović, koji se od te 2001. pa sve do sada
naslušao različitih neozbiljnih obećanja o povratu svoga novca.
Marović je čak Dervišu ponudio da mu se ustupi njegovo potraživanje
prema trećoj osobi kako bi sam povratio novac, ali on na to nije
pristao kao što nije pristao reći ni gdje se taj novac nalazi, odnosno
u što je uložen. Početkom 2002. godine Derviš, koji je stalno obećavao
povrat novca, s Marovićem je potpisao sporazum o priznanju i podmirenju
duga u iznosu od 452.097 eura koji je bio ovjeren kod javnog bilježnika
te imao snagu Ovršnog zakona ako se ne bude vraćao kako je dogovoreno.
Kako Derviš nije isplatio ni prvu ratu, Općinski sud u Požegi donio je
Rješenje o ovrsi 20. rujna 2002. godine. Međutim Željko Derviš je do
tada, odnosno od potpisivanja prve potvrde o priznanju duga 13.
kolovoza 2001. pa do potpisivanja spomenutog Sporazuma, kako ističe
Marović, svu svoju imovinu "sklonio" sa sebe darujući je svojim
bližnjima. Riječ je o 50-postotnom suvlasništvu dvaju stanova u
Zagrebu, jednog površine 52 četvorna metra, a drugog 81, plus garaže od
16 kvadrata, zatim o suvlasništvu obiteljske kuće u Požegi te triju
stanova u Požegi ukupne površine 223 četvorna metara i jednog lokala od
28 kvadrata. Na taj način, dodaje Marović, Derviš je pokazao da ne
namjerava vratiti novac, nakon čega on protiv njega podiže kaznenu
prijavu koju je prihvatilo Općinsko državno odvjetništvo te u lipnju
prošle godine donijelo optužnicu za kaznena djela utaje imovine,
otuđenja tuđe imovine te pogodovanje vjerovniku. Općinsko odvjetništvo
predlaže ukupnu kaznu od dvije i pol godine zatvora.
Traži da se ne piše
U očekivanju sudskog ročišta Marović ističe da ne vjeruje da će ikada
vidjeti svoju ušteđevinu koju je godinama stjecao. Ponovno se sastao s
Dervišem koji mu obećaje da će već idući mjesec biti sve riješeno. A
upravo je tako odgovorio i na naš upit tražeći da se o cijelom slučaju
ništa ne piše jer će mu cijela konstrukcija povrata novca pasti u vodu.
Dodaje da ga neće dotući dugovi koji su višemilijunski nego upravo
pojavljivanje teksta u novinama. Međutim, upravo je tako Derviš govorio
i Maroviću da će njegova tužba upropastiti vraćanje novca ostalim
klijentima uvjeravajući svakoga od njih da je on drugog već riješio, pa
da će tako i njih riješiti.
Disciplinski sud Hrvatske odvjetničke komore smatra da je takvo
"poslovanje" nedostojno odvjetnika, što nam je u razgovoru priznao i
sam odvjetnik Derviš. Takvo ponašanje, kako stoji u presudi
Disciplinskog suda, suprotno je etičnom ponašanju odvjetnika i
nespojivo sa statusom i dužnošću odvjetnika, bez obzira učini li to u
obavljanju službe ili u privatnom životu. Upravo se obavljanjem toga
posla privatno pokušao obraniti Derviš pred Disciplinskim sudom od
kojeg je inače disciplinski tužitelj tražio zabranu bavljenja
odvjetništvom u trajanju od deset godina.
Ne mrzim ga, ali ne znam što bih učinio da sam socijalni slučaj i
da sam ostao bez ičega. Pomirio sam se s time da taj novac neću dobiti,
ali ima trenutaka kada mi je teško, kada se pitam za što sam tolike
godine radio. U ovom pokušaju povrata novca moja su očekivanja kao da
igram loto - možda dobijem, a možda i ne vrlo smireno rekao nam
je Marović za razliku od njegova bivšeg odvjetnika Derviša koji je na
spomen teme razgovora reagirao vrlo osjećano i burno ističući da će za
njega objava biti tsunami na kvadrat.
Bio je ugledan sudac i političar
- U odvjetnika Derviša imao sam veliko povjerenje jer je prije bio ugledni sudac, a čuo sam da ima i velik ugled kao odvjetnik i građanin Požege. Osim toga, jedna meni bliska osoba koja je kod njega radila potvrdila mi je da se mogu u njega pouzdati i dati mu na raspolaganje svoj novac. Bio je prisutan u političkom životu i vrlo aktivan u jednoj političkoj stranci. Osim toga vidio sam i fotografije na kojima se rukuje s aktualnim predsjednikom države Stjepanom Mesićem. U početku našeg poslovnog odnosa shvatio sam da se radi o korektnoj osobi pa sam čak za njega privatno digao kredit za opremanje odvjetničkog ureda, što dovoljno govori koliko sam u njega imao povjerenja kaže Josip Marović za Željka Derviša koji je na prošlim lokalnim izborima bio nositelj županijske liste HNS-a te je s te pozicije ušao i u županijsku skupštinu Požeško-slavonske županije.
