Subota 20. siječnja
I Banovićka bi kulturu upotrijebila ideološki
“Slavna” kazalištarka Snježana Banović, veliki borac protiv desničarenja i nacionalizma, posvadila se i raskrstila s najjačon lijevom strankom. Iz dva razloga – prvo, što esdepeovci među četiri potpredsjednika stranke nisu izabrali nijednu ženu a jesu Borisa Lalovca, “dokazanog zlostavljača žena”, i drugo, što SDP “kultura uopće ne zanima”.
Prikrivanje i prešućivanje zala svojih značajnika u tradiciji je ljevice, kad je riječ i o desecima milijuna ubijenih i o izvršiteljima pojedninačnih zala. Čak i komunistički biografi, poput Dedijera, pišu kako je Moša Pijade, jedan od kulturnijih iz vodstva KPJ, mecima iz strojnice prepolovio jednog suborca kojeg su mu na “suđenje” doveli zbog (nenasilne) obljube jedne seljanke, i nikome ništa. A kad je o kulturi riječ, ona ljevicu, kao i druge totalitarce, nikad nije ni zanimala osim kao sredstvo za postizanje svojih ideoloških i političkih svrha i ostvarenje svoga vlastohleplja. Istina, bilo je velikih pisaca, slikara i drugih umjetnika lijevih nazora, ali i Staljinovih obožavatelja. Da je na vlasti, zacijelo bi i Banovićka u kulturi koliko bi mogla promicala svoju ideološku uskogrudnost. Pa je šteta što nije bila strpljivija i pričekala, možda je za tridesetak godina, kad se SDP vrati na vlast, mogla biti ministrica.
Nedjelja 21. siječnja
Dio se zabavnoglazbenog miljea još klanja Beogradu
Kaže pjevač Miroslav Škoro: “Vjerujem da mi mediji tamo (u Srbiji, op. M.I.) nisu skloni jer oni, za razliku od hrvatskih medija, imaju vrlo jasno definiranu politiku. Kod nas mediji prozivaju one koji imaju što reći i o nekim izvođačima iz Srbije, ne usuđuju se te izvođače, koji su ikone u Hrvatskoj, ni dirati. Bajaga i Đorđe Balašević u Osijeku mogu dobiti dvoranu gratis, a ja je moram platiti mjesec dana unaprijed.” Škoro je veliki domoljub, i zacijelo zna da mu to nije preporuka u dijelu zabavnoglazbenog miljea u kojem je u bišoj državi jugoslavenstvo bilo izrazito, a uvelike se zadržalo do danas, kao što se zadržalo i povijesno slugansko poklonstvo Beogradu. U takvom miljeu, koji obuhvaća i organizaciju koncerata i iznajmljivanje dvorana, Balaševiću, pjevaču koji je pjevao sramotne ulizičke pjesme u slavu zločinačke Titove vlasti (“Računajte na nas”) i zabavljao publiku šovinističkim vicevima o Albancima i drugim narodima, prednost pred Škorom je zajamčena. Kao i Bajagi, koji je u ratu zabavljao četnike. Kao da Domovinskog rata, tisuća žrtava i razrušene zemlje nije bilo, i kao da su ostali oni koji na Balaševića i Bajagu mogu računati.
Ponedjeljak 22. siječnja
Ginekolozi mogu žene odgovoriti od pobačaja
Ivan Zmijanović jedan je od šestorice ginekologa Opće bolnice Šibenik koji po prizivu savjesti ne obavlja pobačaje. I ne samo to – ustrajno spašava nerođenu djecu, o čemu kaže: “Mogu slobodno reći da je rođeno oko 50-ero djece nakon što sam obavio razgovor sa ženama koje su namjeravale pobaciti”. Prema drugim ginekolozima i ženama koje abortiraju bilo bi okrutno reći da šibenski ginekolog radi po načelu – ne ubijam nego spašavam. Ali mnogi ljudi određenog, konzervativnog nazora, to načelo prihvaćaju. Pitanje o tome treba li ili ne treba zabraniti pobačaj nije lako, ali je očito – dok rasprave traju, ima ljudi koji čine dobro. U priči o šibenskom ginekologu iznimno je važno što se od žena koje su se nakon razgovora s ginekologom odlučile na rađanje nijedna nije pokajala! Zacijelo su mnoge pomislile – o Bože, zar sam ovom divnom stvorenju htjela oduzeti život! Kad bi nekoliko stotina drugih ginekologa, ali ne samo njih, nagovorilo toliko žena, spašene djece bilo bi na tisuće, što bi za natalitet u Hrvatskoj, koji je sve lošiji, bilo jako važno. Pobaciti je mnogo lakše nego roditi i odgajati, ali roditi i odgajati je naš prirodni, božanski, sveti zadatak.
Utorak 23. siječnja
HDZ kao frakcija Saveza komunista Jugoslavije
U razgovoru o najnovijem lijevom terorizmu u kulturi (Frljić itd.) prijatelj mi kaže: “Ovo je idealno vrijeme za procvat Frljića, Stankovića, Pupovaca...”. U pravu je, težnja da se pošto-poto ima vlast postoji i u vodstvu i u članstvu HDZ-a, pogotovo onom koje na vlasti ostvaruje svoje interese. Da bi se imala vlast, treba imati partnere za koaliciju, a kako ih nema na desnoj, traže se na lijevoj strani. Na lijevoj pak strani mogu se privući samo oni koji traže (pa im se i udovolji) da se i HDZ ulijevi, da se obračuna s “ekstremistima”. Tako HDZ-u Frljić, Stanković, Pupovac, srpske “Novosti” i drugi ljevičari i ultraljevičari, koje HDZ-ova vlast izdašno plaća za prljave usluge, dobro dođu za obračun s tim ekstremistima. U medijima, u kulturi i drugdje zabranjuju se, izbacuju, sotoniziraju domoljubni novinari i drugi kadrovi, kao što je Tihomir Dujmović, kojemu je na HTV-u ukinuta emisija a u Slobodnoj Dalmaciji kolumna (što je tražio jedan moćnik iz vlasti). Zato i vodstvo stranke i cijeli HDZ više nemaju veze ni sa stvaranjem hrvatske države, ni s Domovinskim ratom, njegovim herojstvom i žrtvama, ni sa dr. Franjom Tuđmanom. I u pravu su oni koji ih smatraju jednom od frakcija Saveza komunista Jugoslavije.
Srijeda 24. siječnja
Vujoviću bi vukojebina mogla biti i Crna Gora
Nezadovoljstvo je roditelj zlobe. A rukometnom treneru Veselinu Vujoviću zacijelo ga ne nedostaje – poslije niza poraza smijenjen je u PPD-u Zagreb, a kao izbornik Slovenije nakon relativnog uspjeha na SP-u, opet se srozava, Slovenije nema u polufinalu EP-a u Hrvatskoj. Negdašnji velikan koji je osvajao trofej za trofejem i dobivao priznanje za priznanjem sada je ponižen, pa traži krivce, a jedan mu je od krivaca Sv. Martin na Muri u kojem su smještene reprezentacije koje nastupaju u Varaždinu. Pita se što će on i njegovi rukometaši tri dana “raditi u onoj vukojebini, kako se zove, San Martin, gdje nemaš ništa, ni vuka, ni ćuka”. To mu selo, koje ponižava i pogrešno ga imenujući, nije tjeskobno zbog svoje malenkosti, nego mu je tjeskoban pogled na ljestvicu. Bar je mogao biti pristojan u zemlji koja ga je, premda je iz agresorske države, s dobrodošlicom bila prihvatila, ali umišljeni Balkanac ne zna što je zahvalnost. Možda će jednom s visova svoje umišljenosti vukojebinama nazvati i Crnu Goru u kojoj je rođen i Sloveniju u kojoj živi i radi.
Četvrtak 25. siječnja
Turizam i egzodus vlasti služe za samohvalu
Ne vesele se svi turističkim rekordima kao vlast. Poznati ekonomski stručnjak Branimir Lokin izračunao je da nam korist donosi samo ograničen broj turista, preko te granice nam šteti, jer uvozimo gotovo sve što turisti troše i čime se služe (novinski naslovi od jučer – “Uvoz hrane opet raste”, “Svako drugo tele u Hrvatskoj iz uvoza”!). A od ove godine u sezoni ćemo uvoziti i tisuće stranaca – konobara, kuhara, ugostitelja, jer je Vlada, kako piše jedan list, “potiho povećala kvote za 20 puta”. Stranci nam odnose novac iz banaka, T-coma, Plive, Ine, iz mnogih hotela..., a odsad će nam ga odnositi i kao djelatnici u turizmu. I dok se tako sve više otvaraju granice inozemnoj radnoj snazi, preko granice sve više odlaze hrvatski radnici, a ovaj tjedan tu je hrvatsku pogibelj, dok je govorio o iseljavanju iz Srbije, “zabrinuto” spomenuo čak i srbijanski predsjednik Vučić! Ali i turizam i egzodus vlasti služe za samohvalu – iz isticanja turističkih rekorda izostavlja se sve pogubniji uvoz, a odlazak Hrvata slavi se kao pad nezaposlenosti! Mogli bismo preinačiti jedan stari vic: nalaktile se na prozorima susjednih vila na Pantovčaku dvije gospođe, jedna pita drugu: “Susjeda, što radiš?”, a ona joj odgovara: “Čekam da prođe neki Hrvat da mi iscijepa drva”.
Petak 26. siječnja
Ateisti nisu imali Crkvu da ih spriječi u zločinu
Predstavljena je knjiga “U što vjerujemo mi koji u Boga ne vjerujemo” u kojoj surađuje dugački niz autora – Ivo Josipović, Anto Nobilo, Čedo Prodanović, Vili Matula, Dragan Markovina, Zoran Pusić i drugi iz ateističke elite. Kako je među njima podosta onih koji čuvaju i promiču lijepe uspomene na Josipa Broza Tita, moglo bi ih se podsjetiti u što su vjerovali diktator, njegovi partizani i komunisti koji također nisu vjerovali u Boga. Godine 1945. vjerovali su u zločin nad hrvatskim vojnicima i civilima te su ih pobili na desetke tisuća. I, naravno, nikad se nisu ispovjedili. Nekoliko godina poslije umjesto u Boga vjerovali su u Goli otok na kojem su na najužasniiji način “preodgajali” informbiroovce. Jedna Židovka je rekla: “Gulag su smislili Rusi, a Titova ga je vlast usavršila”. Cijelo vrijeme jugokomunizma vjerovali su u Stare Gradiške i druge zatvore za političke neistomišljenike i u ubojstva političkih emigranata. Slično su radili i vjernici ustaše, reći će netko. Da, ali su u NDH ipak bili Crkva i Stepinac koji su pružali otpor.
Prethodnici današnjih ateista nisu imali ni Crkvu, ni Stepinca, ni bilo koga drugog tko bi se usprotivio njihovim zločinima.
Pogledajte i tko je sve došao na premijeru nove Frljićeve predstave:
Jedna zidovka koja je prezivjela aushwitz i goli otok svijedoci (htv dokumentarac) da je antufasisticki goli otok bio dakeko okrutniji od nacistickog aushwitza...