Već danas sa sigurnošću možemo reći kako će rasplet oko Brexita, barem kada je sudbina EU u pitanju, biti najvažniji događaj u godini pred nama. Kako se približava 29. ožujak, datum Brexita, sat sve jače otkucava i stvari kao da poprimaju apokaliptični ton. Kao da sa svih strana odjekuju riječi popularne pjesme iz osamdesetih “The Final Countdown” rock benda “Europa”, koja pjeva o rastanku dok zajedno napuštamo Zemlju.
“Završno odbrojavanje” počelo je nakon što su Britanci na referendumu, koji je održan 23. lipnja 2016., svojim glasom za izlazak iz EU izazvali potres široke amplitude, koji je uzdrmao same temelje europske tvrđave. Odmah potom je započela igra pregovaranja i nadmudrivanja oko modela izlaska Velike Britanije iz Unije, koja se pretvorila u pravno-birokratsku sagu, iznad koje bi kao epitaf moglo pisati: “Oni se kao odcjepljuju, a mi im kao ne damo!” Sad se nalazimo u zenitu toga procesa.
Što će se promijeniti uvođenjem eura i hoće li sve poskupjeti:
Naime, iako su sredinom studenoga dvije strane došle do političkog dogovora i objavile “Sporazum o izlasku”, tu nije nastupio kraj problemima, jer britanski parlament nije odobrio takav prijedlog. Ako pretpostavimo kako će parlament ipak na kraju prihvatiti predloženi sporazum, što bi predstavljalo svojevrsnu moralnu zadovoljštinu istraumatiziranim karijeristima, što bi Britanci time dobili? Ostale bi im obveze oko uplaćivanja u proračun EU, regulacije zajedničkog tržišta, jurisdikcija europskog pravnog sustava, itd., dakle, iste obveze, ali bi izgubili mogućnost utjecaja na donošenje odluka i mjesto za stolom. “Sporazum” koji je Britanija dobila je takav da većina pristalica Brexita sada radije optira za izlazak bez dogovora, nego pod uvjetima koji praktički poništavaju rezultate referenduma.
Ovakvi ponižavajući uvjeti govore o tome kako je “ispregovarani” izlazak iz EU, u stvari, kampanja uvjeravanja Britanaca da im je bolje da ostanu u EU. Jasno je kako je cilj političkih elita da Britanija uopće ne izađe iz EU, ili da, ako već izlazi, pritom bude ponižena. Zato im se postavlja ultimatum da dogovor mora biti prihvaćen kao paket, što znači da nema načina da se udobrovolji skeptični parlament. Takav stav je zauzet kako bi se od britanskog izlaska mogao napraviti “slučaj za primjer”, koji bi ostale potencijalne kandidate za izlazak uvjerio kako je izlazak štetan. Onda ne čudi što parlament nije mogao izglasati ponuđeno rješenje, nego je glasovanje odloženo za 15. siječanja.
A što će se dogoditi ako dođe do tzv. “tvrdog Brexita”? Britanci će svakako trpjeti velike posljedice, ali ih odmah mogu ublažiti trgovačkim sporazumom sa svojim najvećim trgovinskim partnerom - SAD-om. A Europa kao da ne vidi kakvom je riziku izložena. Njemačka je zemlja kojoj skoro polovica proračunskih prihoda dolazi od izvoza, a samo o izvozu u Britaniju ovisi 700 000 radnih mjesta. Iza Njemačke najveće posljedice će osjetiti Nizozemska, Belgija, Irska, Danska i Francuska. Svi će oni, dakle, bilježiti manjak u vlastitom proračunu.
A tek tu sad nastupa najzanimljiviji dio, jer će ti isti morati uplaćivati više u europski proračun kako bi nadoknadili manjak od 20-30 milijardi eura. Zato su zemlje europskoga sjevera pod izgovorom fiskalne discipline još ljetos osnovale “novu hanzeatsku ligu”, kako ne bi plaćale više dok imaju manjak kod kuće. U europskom javnom mnijenju se širi dojam kako je kriza oko Brexita za nas gotova i kako je ono najgore prošlo, ali po svoj prilici vidimo da to nije baš tako. Brexit EU stavlja na konopce, a izlazak bez dogovora stvara teško nadoknadiv trenutni proračunski manjak. Ako uplatiš imaš politički problem kod kuće, ako ne uplatiš imaš politički problem oko funkcioniranja institucija unije i nezadovoljstvo na europskome jugu, koje bi dodatno poljuljalo vjeru u budućnost ovakve Europske unije.
Europa s Britancima igra opasnu igru - vodi se kampanja koja bi njih trebala staviti u poziciju da ne izađu, ali se stvara opasnost da oni izađu bez dogovora i tako još više ugroze samu EU. Europa se nalazi na rubu, kako izvana, tako i iznutra. Pored usporavanja svjetske ekonomije, tu su i tenzije koje su stvorene sa SAD-om, sankcije prema Rusiji, agresivni kineski ekspanzionizam, te politički rulet s Iranom i Turskom. Na unutarnjem planu imamo situaciju gdje su dvoje glavnih europskih političkih vođa poljuljani, a Francuska i Italija probijaju deficit od 3%. Europa ni sama ne zna gdje ide, dok samodopadno lamentira nad “apokalipsom” Britanaca. Možda se sav apsurd europske pozicije može izraziti bizarnom scenom u kojoj predsjednik Europske komisije, kojemu već duže vremena treba kako bi se sam sabrao, poručuje drugima: “Saberite se i kažite nam što želite!”
Pogledajte i video neobičnog susreta Junckera i Plenkovića:
CIA je prognozirala raspad EU za 2023 godinu.....živi bili pa vidjeli.