Saborska rasprava o javnoj televiziji jučer nije bila za “mlađe od 18”. Glavni akter bio je nezavisni zastupnik Željko Glasnović koji je kolegu HSS-ovca Željka Lenarta počastio sočnim uvredama – majmun, kameleon, gnjida.
– Ma tko je pobjegao?! Nisam ja nikamo pobjegao, pobili ste pola moje obitelji. Majmune jedan, nemoj srat, govno jedno – počastio je Glasnović kolegu Lenarta, a potom i ustao iz klupe i gotovo fizički nasrnuo na spomenutog saborskog zastupnika.
Cijelu je nemilu situaciju nastojao smiriti tko drugi nego “iskusni” mostovac Miro Bulj koji zahvaljujući svojem sad već bogatom iskustvu sprečavanja saborskih tučnjava zaslužuje titulu “dežurne saborske tampon-zone”. Jer kao što je nekad spašavao Nikolu Grmoju od premijera Andreja Plenkovića, tako je jučer zaštitio Lenarta od bijesnog Željka Glasnovića.
No nisu primitivni ispadi političara rezervirani samo za Sabor. Samo dan prije prostački se i ispod svake razine prema novinarki ponio načelnik općine Tar-Vabriga Nivio Stojnić (IDS) nakon što ga je pitala zbog čega nije u imovinsku karticu upisao svoj OPG, a zagrebački se gradonačelnik Milan Bandić vulgarno i seksistički ponaša svaki tjedan, pa je Hrvatsko novinarsko društvo pozvalo novinare i urednike da bojkotiraju njegove istupe.
Svi će se složiti da je takva retorika i takav način ponašanja političara, koji bi ipak trebali biti kakav-takav primjer, krajnje neprimjeren, da to treba osuditi i da tome nekako treba stati na kraj. Svi se s pravom na takve ispade zgražaju jer govoru mržnje i agresiji nije mjesto nigdje, a kamoli u Saboru.
No s obzirom na stanje u društvu, u kojemu je sustav vrijednosti potpuno urušen, nikoga ti sve češći ispadi nekulture i u Saboru i na političkoj sceni zapravo ne bi trebali čuditi. Sabor se iz saziva u saziv srozava i što se tiče rasprava i što se tiče kvalitete zastupnika, onih koji bi nas trebali zastupati.
A ono što imamo i gledamo u Saboru nije ništa drugo nego odraz svega što nas okružuje. A okružuje nas javni prostor zagađen verbalnim nasiljem, netolerancijom i mržnjom prema drukčijima, u kojem se primitivno vrijeđa i etiketira.
Ne mogu ne primijetiti da u tekstu članka nije spomenut ni Krešo Beljak a niti Nenad Stazić