Danas će UN-ov posebni izaslanik za Kosovo Marti Ahtisaari u Prištini predstaviti svoj plan, koji su u Beogradu s indignacijom odbacili te koji svakako, u konačnici, predstavlja zeleno svjetlo za novu samostalnu državu u regiji – Republiku Kosovo. Hoće li se srpsko Vijeće u Kosovskoj Mitrovici pod vodstvom Jakšića i Ivanića, koji su produžena ruka premijera Koštunice, upustiti u svoje secesionističke najave, teško je reći. Ako i pokušaju, snage UNMIK-a izjavljuju da su spremne intervenirati.
Jasno je da je Koštunica svoju političku budućnost vezao za Kosovo. To nije neočekivano jer je na prijevremenim izborima u Srbiji na Kosovu dobio najviše glasova. Više od Tadićevih demokrata te više i od Šešeljevih radikala. Stoga ne iznenađuje da je Koštunica odbio primiti Ahtisaarija, da bojkotira sastavljanje nove vlade te da je čak možda odlučio zaigrati na kartu ponavljanja izbora, što bi ionako bilo neizbježno ako se vlada u sljedećih 90 dana ne uspije konstituirati. Koštunica želi pod svaku cijenu ostati premijer, a njegova “kosovska platforma“ zapravo je neka vrsta Hallsteinove doktrine, koja prijeti da će Srbija prekinuti diplomatske odnose sa svakom državom koja prizna samostalnu Republiku Kosovo.
To je opasna igra vatrom. Ona bi mogla ne samo produljiti nego i dramatično pogoršati krizu u regiji. To Europa pod svaku cijenu želi spriječiti. Busekovo nenadano dijeljenje europskih bombona samo je jedna mogućnost. Koordinator EU za Pakt o pridruživanju izjavio je da bi Srbija u Uniju mogla ući čak prije Turske. U istoj funkcije je i navodna mogućnost početka stabilizacijskih pregovora i bez izručenja Mladića i Karadžića. Hrvatsku ta poplava meda i mlijeka koja je potekla iz Bruxellesa ne bi trebala zabrinjavati jer vjerodostojni izvori uvjeravaju da nema nikakvih regionalnih “paketa”.
Za Amerikance je pak samostalno Kosovo “neminovnost”. Bushova administracija, zaokupljena ratovima u Afganistanu i Iraku, rješenje za Kosovo pripisuje nekakvom svojem diplomatskom uspjehu s jednom, kako kažu, pretežno muslimanskom zemljom, što je podosta naivno, jer islam među kosovskim Albancima nije presudan. S druge strane, EU će, prema najavama, 12. veljače jednoglasno podržati Ahtisaarijev plan “uvjetovane neovisnosti”. Tome će se prikloniti i dosad kritične Grčka i Španjolska.
A Koštunici ostaje Rusija. No, Moskva uvijek slijedi vlastite interese. To je, napokon, priznao i dosadašnji ministar vanjskih poslova Vuk Drašković kazavši novinarima: “Ne možemo se osloniti na Ruse.”
