Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku priopćilo je danas da je 1. prosinca nadležnom županijskom sudu podnijelo žalbu protiv nepravomoćne presude Općinskog suda u Šibeniku kojom je Tomo Horvatinčić oslobođen optužbi da je skrivio pomorsku nesreću u kojoj su poginule dvije osobe.
Nepravomoćnu presudu donijelo je vijeće pod predsjedanjem sutkinje Maje Šupe, a javnost je burno na nju reagirala jer je sutkinja uvažila navode Horvatinčićeve obrane da mu se nesreća dogodila zbog sinkope, trenutačnog gubitka svijesti.
Tužiteljstvo se žalilo zbog bitnih povreda odredba kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Horvatinčić je u međuvremenu vratio vozačku dozvolu, nakon što je po nalogu MUP-a morao napraviti izvanredni liječnički pregled kojim je ustanovljeno da je trajno nesposoban za upravljanje motornim vozilima.
Kako je navedeno na stranicama DORHA-a, žalba je podnesena i iz razloga jer je sudsko vijeće pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje budući da je svoj zaključak kako okrivljenik nije kriv utemeljilo samo na obrani okrivljenika da je prije sudara doživio tzv. black out kao oblik nesvjestice, a što je bio razlog zašto nije izbjegavao sudar, te je takvu obranu sud prihvatio kao istinitu i vjerodostojnu iako nitko drugi od svjedoka, osim njegove zaručnice, nije potkrijepio takvu obranu, a niti je kod njega medicinskim vještačenjem utvrđeno postojanje nesvjestice u vrijeme događaja.
Galerija: Skice koje je Horvatinčić napravio na sam dan nesreće
Pri tome se u žalbi naglašava kako je okrivljenik u istrazi naveo da kazneno djelo nije počinio i branio se šutnjom, a imajući u vidu da je tijekom rasprave obrana u svrhu dokazivanja da je postojao kvar na autopilotu pozivala svjedoke i tražila da se pribave računi o popravcima broda, da bi potom okrivljenik na kraju dokaznog postupka u svojoj obrani tvrdio da je brod bio potpuno ispravan, a da je on iznenada bez ikakve najave i simptoma izgubio svijest i da nije vidio sam sudar, iako je nacrtao sudarnu poziciju brodova. Kada se sve navedeno dovede u korelaciju s činjenicom da okrivljenik ne posjeduje nikakvu medicinsku dokumentaciju koja bi ukazivala na vazovagalnu sinkopu u bilo kojoj fazi njegova života; a da zbog prirode takve zdravstvene smetnje medicinski vještaci nisu potvrdili obranu da je do navedene sinkope došlo; Državno odvjetništvo smatra da nije bilo moguće prihvatiti okrivljenikovu obranu kao vjerodostojnu već da je sud, temeljem izvedenih dokaza, trebao izvesti zaključak da je naknadno postavljena obrana koja se temelji na vazovagalnoj sinkopi iskonstruirana s ciljem da okrivljenik izbjegne odgovornost za pomorsku nesreću koju je prouzročio.
Sud nije cijenio ni vještačenje okrivljenikova mobitela kojim je utvrđeno kako je on 16. kolovoza 2017. u 14:20:20 sati sa svog mobitela, nakon nesreće, putem elektroničke pošte uputio poruku društvu "Hoto grupa" u kojoj je naveo, između ostalog, da je upravljački sustav broda otkazao, te iz tog razloga u trenutku nesreće nije njime mogao normalno upravljati i skrenuti sa smjera koji je vodio prema drugom plovilu, a sadržaj poruke je istovjetan sadržaju priopćenja za javnost koje je društvo "Hoto grupa" kasnije proslijedilo medijima te je ono i objavljeno.
Prilikom ocjene okrivljenikove obrane u pogledu uzroka nesreće, sud nije uzeo u obzir iskaze trojice svjedoka kojima je okrivljenik kazao da mu je upravljački sustav broda otkazao, kao ni činjenicu da je Hoto grupa d.o.o. uime okrivljenika objavila spomenuto priopćenje u kojem je naveo upravo to što je kazao tim svjedocima.
Sud uopće nije analizirao razlike u iskazima svjedokinje A. Đ. iako je očito da je svojim iskazom pogodovala okrivljeniku, a nije vrednovao ni razlike u iskazima svjedoka K. F. koji je u istrazi opisivao okrivljenikovo ponašanje nakon nesreće na jedan način, a na raspravi bitno drugačije.
U odnosu na odluku suda o tehničkom dijelu pomorske nesreće, žalba je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i to iz razloga jer je sud prihvatio usuglašena mišljenja stalnog sudskog vještaka za pomorski promet R. M. te naknadno određeno vještačenje Brodarskog instituta u Zagrebu. Ta vještačenja smatramo kontradiktornima samima sebi i činjenicama utvrđenima u postupku te ih smatramo nestručnima i neobjektivnima, jer su se vještaci upustili u pravnu ocjenu okrivljenikova postupanja i oštećenih i time prekoračili ovlasti vještaka, a u pravnoj ocjeni su iznosili zaključke koji idu u prilog isključivo okrivljeniku.
Kontradiktornost vještačenja Brodarskog instituta u Zagrebu u tome je što se s jedne strane slažu s vještacima C.d.o.o da se radilo o križanju kursova i da je plovilo okrivljenog šest minuta prije sudara vidjelo jedrilicu s desne strane dok, s druge strane, unatoč ocjeni da im se kursovi križaju, tvrde da su se plovila međusobno gledala po desnim bokovima i da je dužnost izbjegavanja sudara bila jednaka za oba plovila, a nadalje opisuju kao da se radilo o situaciji protukursova.
Sud je, ujedno, neosnovano prihvatio pogrešne zaključke vještaka Brodarskog instituta i R. M. da je jedrilica Santa Pazienza poduzetom radnjom skretanja udesno prouzročila sudar, a u protivnom, da nije poduzela taj manevar, da bi se brodovi mimoišli bočno na razmaku od šest metara (desni bok o desni bok) iako je takav zaključak suprotan zaključku vještaka C. d.o.o. koji su utvrdili da je brod okrivljenog stalno vidio jedrilicu preko svog desnog boka, dok je jedrilica stalno vidjela okrivljenikov brod preko svog lijevog boka te je ta situacija nalagala da okrivljenik jedrilici ustupa pravo puta sukladno čl. 15. Pravilnika o izbjegavanju sudara na moru, a da bi do sudara došlo i bez poduzete oštećenikove radnje, pri čemu sud ne samo da nije prihvatio vještačenje C. d.o.o. već ga, s obzirom na suprotne zaključke vještačenja, nije niti analizirao niti iznio razloge zbog kojih prihvaća stav vještaka R. M. i Brodarskog instituta u Zagrebu, a ne prihvaća stav C. d.o.o. Tim više što su svi vještaci suglasni da se u konkretnom slučaju radilo o križanju kursova i da je oštećenikova jedrilica dolazila okrivljeniku s desne strane zbog čega je, kako to pravilno tvrde vještaci C d.o.o., okrivljenikov brod stalno vidio jedrilicu preko svog desnog boka, dok je jedrilica stalno vidjela brod preko svog lijevog boka, a nedvojbeno je da je pri sudaru okrivljenikov brod udario pramcem u lijevi bok jedrilice, iz čega proizlazi da se plovila ni u jednom trenutku nisu gledala međusobno po desnim bokovima.
Kako je sud prihvatio stajalište vještaka Brodarskog instituta u Zagrebu iako za to nije naveo ni jedan odlučujući razlog, tako presuda ni u tom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, čime je također počinjena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka –utvrditi na temelju nedvojbeno utvrđenih činjenica da se u konkretnom slučaju radilo o križanju kursova (s čime se slažu svi vještaci) i da je jedrilica dolazila okrivljeniku s desne strane zbog čega je okrivljenik morao postupiti sukladno čl. 15. i 16. Pravilnika o izbjegavanju sudara na moru i ustupiti pravo prolaza jedrilici i to tako da joj ne presijeca kurs ispred pramca, već skretanjem udesno tako da oštećeniku prođe iza krme dok je, s druge strane, oštećenik u toj situaciji morao zadržati kurs i brzinu do trenutka kada mu je očito bilo jasno kako Santa Marina ne poduzima ništa, zbog čega je morao poduzeti radnju izbjegavanja sudara/sraza.
Zbog navedenih, kao i brojnih drugih u žalbi istaknutih i analiziranih argumenata, u žalbi se predlaže da drugostupanjski sud na sjednicu vijeća, u povodu odlučivanja o ovoj žalbi, pozove nadležno županijsko državno odvjetništvo, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem, pri čemu ovdje ističemo kako je tijekom ovog sudskog postupka državno odvjetništvo u dva navrata predlagalo izuzeće sutkinje koja je donijela prvostupanjsku presudu smatrajući kako postoji sumnja u njenu pristranost, a koji su bili odbijeni.
" Sinkopu " u zatvor, a Šupe za cimericu !