Za Leopolda Đuričina iz Suze u Baranji ništa se nije promijenilo posljednjih godinu dana. I dalje je vlasnik tvrtke ZKI sjeme, ima pet zaposlenih i neplaćenu kaznu od 27.000 kuna koju je 'zaradio' zbog, kako kaže, administrativnog propusta u Ministarstvu poljoprivrede. Zbog toga se odlučio skinuti do gola i fotografirati za goleme plakate koje je postavio na deset lokacija po cijeloj Hrvatskoj – od Baranje sve do Dalmacije i Istre.
Njoj se sviđa što je hrabar
Napravio je to iz protesta protiv suda i inspekcije koji su ga novčano kaznili. Popularnost je stekao svojom nagom fotografijom na kojoj je rukama prekrio "strateška mjesta" te prebacio omču oko vrata i na simboličan način kratko poručio: "Ovako se gule pošteni poduzetnici". Na takvu je ideju došao kada je na televiziji pogledao prilog o jednom talijanskom poduzetniku koji se bavi tekstilom. I taj se Talijan skinuo gol s istom porukom.
– Kaznu nisam platio niti ću ju platiti! Oglušit ću se na nju jer je to otimačina. I opet bih napravio isto jer se nemam razloga bojati, nikome nisam ništa ukrao, niti sam ubio – kratko je odgovorio taj 40-godišnji diplomirani inženjer šumarstva koji je 2005. godine osnovao tvrtku ZKI sjeme u baranjskoj Suzi. S poslom nije imao sreće. Nakon završetak Šumarskog fakulteta u Zagrebu s prosjekom ocjena 4,0 odstažirao je u osječkoj Šumariji, a nakon toga ostao na ulici. Silom prilika tada se odlučio ući u poduzetničke vode.
Počeo je s uzgojem fazana, što se s vremenom pokazalo neisplativim, a potom je u zakup uzeo diskoklub u obližnjim Kneževim Vinogradima. No, i to je nakon nekoliko mjeseci zatvorio. U Suzi, gdje mu je sjedište sadašnje tvrtke, živi s djevojkom Aleksandrom Bukvić koja ga je upoznala nakon "javnog skidanja".
– Super mi je što je imao hrabrosti i dovoljno odlučnosti napraviti takvo što i zauzeti se za samoga sebe. Nitko ne treba šutjeti o takvim stvarima. Osobno ne znam bih li se skinula iz protesta, ali ako bi se u meni javio neki bunt, tko zna. Možda bih napravila isto – kaže ona.
Leopoldova priča zakomplicirala se još 2008. godine kada je kod Upisnika uvoznika sjemena i sadnog materijala, koji se vodi pri Ministarstvu poljoprivrede, došlo do, kako navodi, administrativnog propusta.
– Zastupnik sam Mađarskog povrtlarskog instituta čije sjeme uvozim u Hrvatsku. Sve tvrtke koje se bave ovim poslom od 2008. godine ponovno su se trebale registrirati pri Ministarstvu poljoprivrede, a upisnik koji je do tada bio jedinstven podijelili su na dva dijela, Upisnik za sjeme i onaj za sadni materijal. Podnio sam zahtjev da mi se tvrtka upiše u oba upisnika, ali je djelatnica u Ministarstvu obavila upis samo u Upisnik dobavljača sjemena – podsjetio je "razgolićeni" baranjski poduzetnik. Kaže kako on i njegova djevojka nisu gladni kruha, kao ni njihove obitelji, no kada bi im egzistencija došla u pitanje, ne bi ih bilo sram uzeti ni lopatu u ruke.
– Nije nam sila seliti se iz Hrvatske. Ne mogu reći da trenutačno živimo loše, ali nas ovdje ova atmosfera ubija – jednoglasni su Leopold i Aleksandra.
Gdje nema kapitalizma...
– Posljednjih mjesec dana razgovaramo o preseljenju u Kanadu, Kubu ili Australiju. Sve su opcije zasad otvorene. Kuba je Leov prvi izbor jer bi se on odselio negdje gdje nema kapitalizma. Zasad se još možemo nositi sa situacijom u Hrvatskoj, ali vidjet ćemo dokad – iskrena je Aleksandra.
Podvlačeći godišnju crtu i na pragu nove godine s mislima "na bolje sutra", slažu se Aleksandra i Leopold, dočekat će ovaj Božić u Baranji u svojem domu u Suzi. Proslavit će ga skromno, tiho, kako i priliči, u obiteljskom okruženju. Leopold otkriva da će biti i darova ispod bora.
>> Na plakatima se skinuo do gola: Ovako se gule pošteni poduzetnici
Ministarstvo poljoprivrede mu je moralo potvrditi upis za sjeme i isto tako za sadni materijal. Zasto to nije trazio, ako nije dobio? Ako je dobio potvrdu samo za sjeme, a kako kaze prijavio oboje, zasto nije reklamirao? Na sve to je morao sam misliti i sam srediti. Naravno, sve su drugi krivi. Zato i bi u Kubu jer tamo drugi 'misle' za narod.