S našom demokracijom nešto nije u redu: ispada da
od nje ima više štete nego koristi. Eto, recimo,
ostalo je još devet mjeseci do izbora, a sve već izgleda
tako kao da su izbori idući tjedan. Nalazimo se usred kampanje, sa svim
negativnim posljedicama koje to stanje donosi.
Na primjer, naša predodžba o zbilji sada je skroz
iskrivljena. Čini se kao da u duštvu nema nikoga drugog osim
političara, i da nema nikakvih drugih tema osim političkih. Političara
su pune sve novine i svi ekrani, a ako njih slučajno ondje nema, onda
njihovu ulogu preuzimaju dobrovoljci, pa pretvaraju u politiku
apsolutno sve o čemu se povede razgovor, od sportskog ribolova, preko
dječje hrane, do crnih rupa u svemiru. Kao da smo opsjednuti,
grozničavo u svemu tražimo politiku.
Ali, i kad je nađemo, slaba nam je vajda od toga. Jer, u takvoj
situaciji ni do kakve istine – pa makar i posve male i
nevažne – jednostavno ne možemo doprijeti. Jer, vlast jedne
teme napuhava, druge zataškava, a isto čini i oporba, samo
sa suprotnim predznakom. Kad vlast govori o uspjesima, pola treba
baciti u vodu, jer je preuveličano; kad oporba govori o neuspjesima,
pola treba baciti u vodu, jer je i to preuveličano. Pa kad se
još uzme u obzir da mediji navijaju jedni za jednu, a drugi
za drugu stranu, jasno je da mi nikad ne znamo što je
uistinu važno i da se običan čovjek u svemu tome mora izgubiti.
A kako se i ne bi izgubio, kad se sve to zbiva u paklenoj atmosferi
vike, prijetnji i histerije. Tu samo pljušte uvrede i izrazi
mržnje, tu lete loše doskočice, tu primitivizam otkriva
svoje nelijepo lice, tu se pokazuje kako nisko čovjek može pasti.
Standard javne komunikacije – koji nam ni inače nije
baš neki – ruši se u
prašinu, a ono malo uljuđenosti biva ismijano i popljuvano.
A pri tome, učinak je izrazito malen. Jer, ljevica i desnica imaju
svaka svoje stabilno biračko tijelo, i njihov je odnos na svakim
izborima manje-više isti. Ispada, dakle, da se cijeli ovaj
cjelogodišnji cirkus priređuje za mali broj neodlučnih. A
lako je moguće da su oni toliko neodlučni da na kraju neće ni izaći na
izbore. To pak znači da se demokratska procedura izvodi utaman, uz
golem utrošak energije, novca i živaca. Zato s
našom demokracijom nešto nije u redu.
I zato ovdje iznosim konstruktivan prijedlog. Budući da su izbori svake
četiri godine, baš kao i olimpijske igre, mogli bismo
umjesto izbora napraviti sportsko natjecanje. Neka stranke naprave
turnir u malom nogometu, i neka pobjednik turnira bude i pobjednik
izbora. To će biti jeftinije i trajat će kraće.
Ili, još bolje, kad već imamo olimpijadu starih sportova u
Brođancima, vežimo izbore uz nju. Tamo se ionako ljudi natječu u
disciplinama koje naši narodni zastupnici dobro poznaju.
Neka, dakle, bacaju kamena s ramena, pa tko baci najdalje, taj neka nam
vlada iduće četiri godine.
GOST SURADNIK
Opsjednuti politikom
