Na stvaran i simboličan način – poskupljenjem dopunskog zdravstvenog osiguranja za 30 posto, sa 70 na 89 kuna – sadašnja je hrvatska vlast pokazala da je pogazila najvažnije obećanje iz predizborne kampanje. Toliko puta izrečena namjera da će se zaštititi najsiromašniji pretvorila se u svoju suprotnost – najviše će oni osjetiti kako je država uvukla ruku baš u njihove džepove da im uzme i ono malo sitniša što im je ostalo. Jer, imućnima 20-ak kuna malo ili ništa ne znači, a onome (umirovljeniku ili sramotno loše plaćenom radniku) tko izračunava koji će dan u tjednu kupiti meso, hoće li imati neku zalihicu da kupi štogod unuku, ili tko zagleda po trgovinama cijene kako bi kupio isključivo ono što je pojeftinilo – i te kako znači.
Nutricionisti kažu da je rotkvica “vitaminska bomba”, a prvih dana poslije Uskrsa vezica tog povrća koštala je samo jednu kunu. Malo dalje od nje bilo je vrlo lijepih jabuka po četiri kune, samo kunu, dvije skupljih krušaka, a i jeftinog drugog voća i povrća. S dvadeset kuna siromah može kuću napuniti vitaminima! Naravno, ministar zdravlja Dario Nakić ne računa na taj način, on ne čeka akcijske prodaje, umjesto od prazna novčanika on zacijelo strepi kad će mu supruga staviti pod nos novi automobil ili stan koji je kupio neki njegov takmac u natjecanju grabežljivaca među kojima se političari posebno ističu. Pitam se kako ga nije sram, ili kako nije sram Oreškovića, Karamarka, Petrova i druge vlastodršce poslije takva poskupljenja uopće se pojaviti u javnosti, bilo što reći građanima i novinarima. Reći ćete da od muhe pravim medvjeda, ali taj je dojam netočan. Jer riječ je o zdravlju i zdravstvu, o području u kojem je osjetljivost drukčija i mnogo veća nego drugdje. Diže se uzbuna i kad gorivo poskupi nekoliko lipa, ali vožnja automobila nije zdravlje, te u odnosu društva prema građanima od novčanih nameta na zdravlje i njegove cijene kao ucjene nema ništa nemoralnije. Osim toga, poskupljenje dopunskog zdravstvenog osiguranja, kako su izračunali neki znalci, govori o poražavajućem komoditetu ove vlasti i o nesposobnosti kao njezinu programu! Citiramo jedan komentar: “To bi bio prvi Vladin udar na džepove građana s obrazloženjem da bi tako ‘dopunsko osiguranje poslovalo sa suficitom’, premda bi se to dogodilo i bez povećanja da država prema HZZO-u izvršava svoje obveze!” Da ne povjeruješ!
Država svoj nemar, svoju nesposobnost ili svoju nemoć naplaćuje od građana. Da ponovimo: da nije takva, sadašnjim dopunskim osiguranjem skupilo bi se novca više nego što ga treba, pa bi bila relanija njegova smanjena nego povećana cijena. Na toj sitnici, koja je to samo naoko i samo s određene točke gledišta, mogu se pročitati sve naše nevolje pa čak i golem dug inozemstvu. Naravno, i posve izvjesno očekivanje da će se on povećavati. Jer mi se ne zadužujemo vani da bismo ulagali u gospodarstvo i bogatili zemlju te tako dugove mogli vraćati, nego se zadužujemo zato što političari “ne izvršavaju svoje obveze”, što ne znaju upravljati zemljom, što je tako osiromašuju i onda postaju ovisni o tuđem novcu. Pa ga traže na posve isti način na koji će ga za dopunsko osiguranje uzimati građanima. Građani su njezin unutrašnji MMF, s tim što njima ne treba vraćati novac nego im ga, dapače, može iznova otimati. Ministar Nakić i cijela Vlada tim su se potezom razotkrili, pokazali su da su kao i sve dosadašnje vlade, to jest da će nastaviti upropaštavati zemlju i račune za to podnositi građanima, pri čemu će najviše stradavati sirotinja. A najviše stradava, ima tome dvadeset pet godina, otkad su počele pljačke ove zemlje, otkad su počela propadati poduzeća dok su stotine tisuća radnika izbacivane na ulicu, otkad se moglo nagovijestiti da će u Hrvatskoj propadati gospodarstvo, smanjivati se natalitet a nezaposleni i siromašni ljudi koji to mogu tražiti sreću u inozemstvu. Kad strane banke u ovrhama građanima otimaju kuće i drugu imovinu one zapravo oponašaju bešćutnost vlasti u ovoj zemlji. Ponavljam, dvadeset kuna značajna je i beznačajna svota, kako za koga, ali ako se i složimo da je riječ o sitnišu, onda se država još više osramotila, pretvorila se u džepara, pa mogu zamisliti ministra Nakića, premijera Oreškovića i druge članove Vlade kako u tramvajima, autobusima i gradskim gužvama zavlače ruke u džepove ili ženama otimaju torbice. To je njihova dopunska djelatnost kojom nam jamče opstanak države.
