U SAD-u su uspjeli u desetak godina učetverostručiti populaciju bjeloglavog orla i spasiti ga od izumiranja. U 48 saveznih država danas obitava više od 316.000 jedinki, pokazalo je novo istraživanje američke Službe za ribu i divlje životinje. Usporedbe radi, 2009. godine letjelo ih je 72.400, a 1963. u evidenciji je bilo svega 400-tinjak parova koji su se gnijezdili, dok je ih je danas oko 71.000.
Ta je vijest s posebnim oduševljenjem dočekana među starosjediocima, Indijancima, koji tu pticu koja može narasti i do metar dužine, s rasponom krila do 2,44 metra i težine do sedam kilograma, smatraju svetom životinjom, a i simbol je Amerike.
Brom u kombinaciji s biljkama
Ministrica Deb Haaland spas orla nazvala je povijesnim postignućem. A posao nije bio lak. Orlovi su masovnije počeli nestajati sredinom 19. stoljeća, kad su ih farmeri gađali puškama i trovali jer su lovili mladunčad u stadima. Kako su se ljudi širili i osvajali nova prostranstva, prilagođavajući ih svojim potrebama, staništa orlova su se smanjivala. Američki Kongres je 1940. donio zakon o zaštiti koji je zabranjivao ubijanje i prodaju tih ptica, no nakon Drugog svjetskog rata stigla je nova, još opasnija prijetnja – insekticid DDT. Taj se spoj koristio i za suzbijanje malarije. Orlovi su lovili ribu u zagađenim vodama, a jedna od posljedica bilo je stanjivanje ljuski jaja koje bi pucale tijekom inkubacije.
DDT je u SAD-u zabranjen 1972. godine. No nije on jedini kemijski zagađivač koji je zaprijetio životinjama. Znanstvenici su tako utvrdili smrt stotina orlova na jugoistoku SAD-a od broma, kemikalije koja se koristi u insekticidima, bojama, poljoprivrednim i farmaceutskim proizvodima. Prema pisanju Daily Maila, od 1994. do 1998. godine šezdesetak ptica u blizini umjetnih jezera u Arkansasu uginulo je zbog neurološke bolesti koja je kasnije identificirana kao ptičja vakuolarna mijelopatija koja teško oštećuje mozak i leđnu moždinu, izvijestio je New Scientist. Ptice postaju dezorijentirane, zabijaju se u stijene ili ugibaju od gladi.
Časopis Science spominje i vodenu varjaču (Hydrilla verticillata), biljku koja raste u jezerima i od koje ribe i vodene ptice, nakon što je pojedu, postaju slabe i nekoordinirane. Njih onda konzumira orao i dobiva slične simptome. Utjecaj te biljke istraživali su znanstvenici Timo Niedermeyer i Susan Wilde, koja je bakteriju koja se razvija na listovima nazvala ubojicom orla. Njezin razvoj potiče brom koji su biljke toliko upile da su sadržavale tisuću puta više tog kemijskog elementa nego što ga ima u okolnoj vodi. Je li to posljedica korištenja herbicida ili otpadnih voda iz termoelektrana, tek treba utvrditi. Međunarodni tim znanstvenika pomno je istražio neobjašnjiva uginuća orlova, pataka i ostalih životinja na jezerima na jugoistoku Sjedinjenih Država.
Najmasovnije odumiranje
Pomor je dvadesetak godina zbunjivao biologe koji su na kraju pronašli krivca – cijanobakteriju ili modrozelenu algu koja se veže za invazivnu biljku i stvara toksine. Na jezeru u Arkansasu tijekom zime 1994. i 1995. godine zabilježeno je najmasovnije odumiranje orlova s poremećenom motorikom. Analizom mozga otkrivene su mikroskopska oštećenja. Do 1998. godine u šest država potvrđeno je odumiranje ptica s tom istom bolešću – vakuolarnom mijelopatijom. Znanstvenica Wilde uočila je da se najviše uginuća događa na jezerima s raširenom biljkom Hydrilla verticillata. Istraživači su otkrili da ta invazivna biljka stvara ekstremno visoke koncentracije spojeva broma, 20 puta veće od koncentracija u mulju na dnu jezera i do 1000 puta veće nego u jezerskoj vodi!
