Ča je pusta Londra kontra Splita grada, rekli bi Splićani govoreći o
najlipšem gradu na svitu. No, inačicu te izreke imaju i Vukovarci. I to
za svoje more, ono dunavsko: "Onaj tko nema Dunav i adu, kao što je ova
naša, dobro mu je i more".
No, do prije dvije godine na obale, danas popularnog izletišta mnogih
stanovnika grada heroja, usudili su se kročiti samo najhrabriji. U
visoku i neprohodnu trava, trnje i šipražje gledali su čeznutljivo i
maštali o pješčanoj plaži, ležaljkama i suncobranima.
Danas je, nakon uređenja, taj komadić zemlje na rijeci koja pozdravlja
obale od Njemačke do Ukrajine, nezaobilazno mjesto na kojemu dane za
vrijeme vikenda provodi i četiri tisuće posjetitelja.
Odlično nam je ovdje. Kupamo se, sunčamo, igramo odbojku na
pijesku... A nakon cjelodnevnog ludovanja, tko bi imao uopće snage i
volje ići do grada. Ostat ću ovdje sve dok nam ne počne nova školska
godina govorio nam je u jednom dahu osnovnoškolac Matej Mlinarić,
dok su ga prijatelji pozivali na novu rundu kupanja.
Dok je odlazio još nam je doviknuo:
- Mogao sam ići na more, ali radi ade nisam želio!
Kako se sunce sve više dizalo na obzorju, a temperatura u živinom
termometru rasla, mnogi su se kupači povukli u debeli hlad starih
stabala, čije korijenje škakljika Dunav. Oni neumorni odlučili su malo
"ispeći" tabane na vrelom pijesku odbojkaškog igrališta.
A nakon dobre partije, pijesak u grlu ipak je najbolje oprati u
sojenici u kojoj mlađe čekaju hladni sokovi, dok oni stariji žeđ gase
pivom. Najzaposleniji su ipak mali čamci ŠRU Dunav, koji neumorno već
od ranoga jutra prevoze kupače od otoka sportova do ade. Brojne
obitelji gotovo su se preselile na plažu. Do grada, kažu, skoče samo
kad im ponestane namirnica, ili kad moraju platiti račune.
- A i što ćemo u gradu, tamo je vruće i sparno govorio nam je
Željko Maul, i baš mu se tad zatresla pecaljka. Nova riba bila je
spremna za roštilj.
ADA Vukovarsko more privlači sve više posjetitelja
