Prošlotjedna prašina oko “sporne” izjave pape Franje u dokumentarcu “Franciscus” polako se sliježe, ali Vatikan se još uvijek ne oglašava oko cijele priče. Sve je ostalo zapleteno jednako kao i onih prvih minuta kada je objavljena i prenesena vijest o navodnoj podršci pape Franje homoseksualnim zajednicama, koja se munjevito proširila internetom i još munjevitije je protumačena i prezentirana onako kako je kome odgovaralo.
Recept je, doduše, već otprije iskušan. Iščupa se neka Papina izjava iz konteksta, prepakira se u dodatni kontekst i pusti se u javnost. Čitavu priču, u pravilu, prati niz nedorečenosti i kontroverzi, ali za njih nitko ne mari. Primjerice, 99,99 posto onih koji su komentirali Papinu izjavu za ili protiv nisu vidjeli sporni film. Nisu vidjeli ni sporni isječak. Vjerovalo se prvim informacijama novinskih agencija, koje su zacijelo pomno odabrane za lansiranje vijesti. Čak i kasnije kada su na vidjelo izašli sporni detalji tj. da se radi o staroj snimci Papina intervjua, koju je on čak autorizacijom izbacio iz nje te da se montažom došlo do namjernog zaključka da Papa podržava homoseksualne brakove, nije se razbistrila voda u cijeloj priči.
No lako za mnijenje izvan Crkve i o tome kako je ono reagiralo na cijelu ovu priču. Važnije je vidjeti što se dogodilo u samoj Crkvi, koju je ta (polu)informacija podijelila napola te su jedni stali u obranu pape Franje, a drugi ga napadali. Oni koji ga brane objašnjavaju da se radi o stavovima koje je zastupao još kao buenosairski nadbiskup kada se žestoko protivio državi koja je priznala istospolne brakove. Tada je Bergoglio dopustio mogućnost da se istospolna zajednica prizna pravno pred zakonom, ali nikako kao brak. S druge strane, napali su ga njegovi redoviti kritičari koji su ga ponovno optužili da protežira homoseksualne lobije u Crkvi i da im na ovaj način otvara vrata. Spominjala su se čak i imena novih kardinala koje je papa Franjo tek imenovao, a koja su navodno dio upravo toga miljea.
Pokušavalo se sve sagledati iz perspektive Franjina pontifikata koji suvremenoj stvarnosti ima pastoralni, a ne ideološko-dogmatski pristup te sagledava činjenicu da u svijetu postoje istospolne obitelji, koje žele biti dio Crkve i traži načina kako ih ne isključiti iz “kuće svih nas”, kako je nazvao Crkvu na početku svoga pontifikata. Najviše čudi kako su se neki katolici s otvorenom mržnjom i gnjevom okomili na poglavara svoje Crkve, što nije samo pitanje pristojna ponašanja, nego i putokaz prema ispovjedaonici. I upravo to otkriva ono što papa Franjo donosi novoga u svome pontifikatu, a to je uznemirenost oko bolnih pitanja za današnju Crkvu, koja prolazi mučnu fazu potrage za vlastitim identitetom u zrcalu prošlosti i čežnji za budućnosti.
Papa Franjo tu je velemajstor dramatike trenutka, jer vješto u javnu raspravu pušta otvorena pitanja, ne dajući ne samo izravne odgovore, nego ne želeći ni baviti se njihovim repovima, demantijima ili tumačenjima. Sve nekako prepušta raspravi, ne mareći čak niti za halabuku koja se podiže u njoj, kao ni za osobne uvrede i pljuvanja. Prema nekima radi se o iznimnoj vještini upravljanja, svojevrsnoj isusovačko-južnoameričkoj kombinatorici i formi mentis, kojoj zapadni svijet danas nije dorastao te se u svojoj podijeljenosti u tili čas zaplete u klupku ostrašćenih obračuna.
Zaboravljajući u trenu osnovne postulate Evanđelja, ne mareći ni za braću ni za Krista nimalo, baveći se isključivo obranom vlastitih egoističnih stavova i razmišljanja. Dakako, svatko na to ima pravo, ali bi se u jednome trenutku ipak trebao zaustaviti nad elementarnim činjenicama i zapitati se otkud su potekle takve informacije, tko ih je i s kakvim ciljem plasirao i jesu li uopće vjerodostojne. Jer su prijašnji primjeri pokazali da se oko plasmana Franjinih izjava upravo to treba učiniti i ne reagirati na prvu i odmah osuditi sve one koji su protiv vlastita mišljenja.
Na tome testu veliki dio Crkve, ma koliko se busao u svoju pravovjernost, pao i je i ovoga puta. S malo više vjere i malo više poštovanja prema Petru naših dana sve je moglo mirnije proći. Tada bi i do odgovora na stvarna životna pitanja bilo lakše doći. Ovako su oni još zamagljeni i u vise u oblaku obračuna. U kojima, zanimljivo, nema pobjednika. Već se čeka prilika za sljedeću rundu.
P.s.Pavičiću sumljiv si mi, igraš li se i ti sa svojim čmarom ?