Hrvatski znanstvenik s radnom i životnom adresom u Frankfurtu u Njemačkoj Ivan Đikić (47), po ocjenama žirija “Večernjeg lista”, zauzeo je treće mjesto u izboru osobe godine. Prošlu godinu završio je s nagradom “Gottfried Wilhelm Leibniz”, koju mu je dodijelila njemačka istraživačka zaklada (DFG), a ovu je počeo nagradom njemačke Zaklade Jung za znanost i istraživanje iz Hamburga. “Ivan Đikić, smatram, utjelovljenje je idealnog znanstvenika koji je pun entuzijazma i neiscrpne energije za istraživanje i poučavanje. Sviđa mi se njegova originalnost i konceptualno razmišljanje u kombinaciji s odlikama lidera” kazao je o hrvatskom znanstveniku prof. Werner Müller Esterl, predsjednik sveučilišta Goethe na kojem je Đikić, voditelj grupe za molekularnu signalizaciju Instituta za biokemiju sveučilišta Goethe i redovan profesor na Medicinskom fakultetu tog sveučilišta. Iako je jedan od najnagrađivanijih hrvatskih znanstvenika, topao i ugodan, nenormalno “normalan” za znanstvenika toga kalibra, Đikić kaže da je izborom počašćen.
Uživam raditi s mladima
– Izbor je posljedica dugotrajnog rada i akumuliranih znanstvenih uspjeha te načina na koji prezentiramo znanstvena otkrića široj javnosti. Mislim da znanstveni uspjeh, ako se prezentira bez bombastičnosti, može također pobuditi velik interes građana. Normalno je da su građani Hrvatske ponosni i na svoje znanstvenike koji postižu svjetske rezultate.
Zašto su znanstvenici često u drugom planu?
– Znanstvenici su prečesto zatvoreni u svoje laboratorije i nisu skloni promociji znanosti i obrazovanju građana. Međutim, najvećim dijelom te porazne činjenice posljedica su promjena u načinu komuniciranja i uloge medija u tome da se “lagane bombastične“ informacije šire brzo i privlače interes širokih masa. Dok znanstvenici više vole pažljivu obradu i prezentaciju svojih rezultata.
Kakva je u tome uloga medija?
– Različita. Moderni internetski mediji i društvene mreže imaju svoju ulogu, a dnevne novine, javna televizija i radio pak igraju važnu ulogu ne samo u informiranju nego i obrazovanju građana o društvenim vrijednostima koje su bitne za Hrvatsku.
Jeste li ispunili sva očekivanja i planove koje ste imali u vrijeme kad ste odlučili baviti se znanošću?
Potpuno sam sretan svojim osobnim i profesionalnim životom. Ostvario sam puno više nego što sam sanjao kao dijete i nadam se samo da ću nastaviti s takvim radom u budućnosti.
Koje biste rezultate posebno izdvojili, na što ste najviše ponosni?
– Uspio sam stvoriti kvalitetan tim mladih interdisciplinarnih znanstvenika s kojima sam uživao raditi i koji su mi pomogli da postignem velike rezultate u istraživanju životnih procesa u stanici te razumjeti kako nastaju bolesti poput tumora, upala i autoimunih bolesti. Ta otkrića imaju izravnu medicinsku vrijednost i posljednje nagrade koje sam primio (Leibnizova i nagrada Ernst Jung) istaknule su upravu tu povezanosti temeljne znanosti i medicinskih aplikacija.
Ima li nešto što još želite učiniti, doći do nekog rješenja, spoznaje i kojeg?
– Želim samo i dalje istraživati te biti zadovoljan i sretan.
Što biste savjetovali mladim, talentiranim znanstvenicima u Hrvatskoj?
– Moj je savjet da prate svoje unutrašnje porive, svoje želje i ambicije. Nužno je da imaju dobro znanje i talent, ali i volju i želju marljivo i dugotrajno raditi. Siguran sam da će se te kvalitete vidjeti prije ili kasnije i da će postići dostojne rezultate u svojim strukama.
Trebaju li otići u inozemstvo, poput vas, da bi postigli zapažene rezultate?
– Na žalost, sve više mladih shvaća da je odlazak u inozemstvo imperativ ako žele ostvariti svoje talente i ambicije. Što i nije najveći problem ako postoji program njihova povratka u Hrvatsku, no toga, na žalost, nema. Najveći je problem nedostatak kvalitetnih mentora u znanosti u Hrvatskoj. Iako ima nekoliko vrhunskih grupa u Hrvatskoj, njihov broj je toliko malen da ti mentori ne mogu omogućiti dobru edukaciju svim mladima.
Kako doživljavate smanjenje proračuna za znanost, kakve posljedice to može donijeti?
– Mislim da bi smanjenje budžeta za znanost i obrazovanje trebao biti zadnji potez Vlade. Međutim, smatram također da je sadašnji način podjele novca vrlo neproduktivan, da je postojeći zakon o obrazovanju i znanosti toliko loš da će, bez obzira na to koliko novca uložili u taj sustav, građani imati vrlo malo koristi od toga. Stoga je potrebno napraviti strukturalne promjene u znanstvenom sustavu i pažljivo uložiti znatna sredstva u kvalitetne znanstvene grupe. Tek tata će Hrvatska imati šansu u kompeticiji s ostalim zemljama Europske unije.
Što nas uči kriza
Zašto vlast uvijek, kad treba štedjeti, štedi, u pravilu, na tom području?
– Vlast ne bi smjela štedjeti na kvalitetnom obrazovanju i znanosti. Naprotiv, treba pametno i kvalitetno ulagati u ta područja. Novi tehnološki i gospodarski proboji u najvećem broju slučajeva ovisili su o pravilnom ulaganju u znanost i tehnologiju. Posljednji primjer Njemačke i krize od 2008. godine najbolje pokazuje koliko je važno stabilno ulaganje u znanost, obrazovanje i tehnologiju.
>> Ivan Đikić dobio nagradu 'Ernst Jung za medicinu'
perokoji Međutim, s druge strane, Gotovina je ipak imao ogromnu ulogu u 2012. Smirio je desničare, spustio ih na zemlju.