Dok sjedi u polutamnoj prostoriji te suznih očiju gleda u prazno, samo joj jedna misao prolazi glavom – kako da pronađe sina.
Nakon što se na splitskim Pujankama dogodilo ono od čega je godinama strepjela, a za što je u isto vrijeme mislila da se u pravnoj državi nikada neće dogoditi, nakon što je njezin osmogodišnji sin Cesare “ovršen” i odveden u drugu državu s ocem Alessandrom Avenatijem, agonija se za Ninu Kuluz nastavlja i u Italiji, gdje smo razgovarali s njom o borbi za sina. Lice joj je blijedo i ispijeno, a na pitanje kada je posljednji put jela i spavala, drhtavom rukom samo odmahuje te kaže i ne sjeća i da to nije i bitno. Važno je samo pronaći Cesarea.
– Ja sad više nisam ni ljutita ni razočarana, čak nisam ni tužna. Ja više ne osjećam ništa i imam samo jedan cilj, a sve ću podnijeti da dođem do sina jer znam da me on čeka i da želi da njegova mama dođe po njega – govori nam Nina Kuluz, koja je sa sestrom Vanjom u Italiju krenula odmah nakon što joj je sin odveden. Stigla je u Torino jer je očekivala da će otac, kako je i najavljivao, dječaka dovesti u svoju kuću, gdje su nekada svi zajedno živjeli. No ubrzo je shvatila da su otišli na nepoznatu lokaciju i tada je pala u još veći očaj.
I dok jedna strana i dalje tvrdi jedno, a druga drugo, očito je da se borba za Cesarea nastavlja, samo u drugoj državi, iako su se stručnjaci složili da međusobni sukob roditelja najviše šteti djetetu te da što prije moraju postići dogovor. No očajna majka govori da ni ona ni nadležne institucije u Italiji ne mogu ući u trag Alessandru Avenatiju, koji se javio navodno iz Toskane gdje je, kaže, samo na odmoru sa sinom, na što ima svako pravo nakon toliko godina razdvojenosti. Podsjetimo, maleni Cesare rođen je u rujnu 2009. godine iz ljubavi Hrvatice Nine Kuluz i Talijana Alessandra Avenatija, koji su tada bili u vezi već osam godina. No godinu dana nakon rođenja sina prekinuli su izvanbračnu vezu, a sud im je dodijelio zajedničko skrbništvo u Italiji.
Ali Nina Kuluz je sa sinom tada pobjegla, prvo u Hrvatsku, a potom i u BiH, gdje se godinama skrivala od, kako kaže, nasilnog Avenatija, koji je sklon i alkoholu. No ti navodi nikada nisu dokazani, a otac je prema presudi imao svako pravo na skrbništvo pa se maleni Cesare u Italiji vodio kao nestala osoba, a za Ninom Kuluz je raspisana tjeralica. Kada se Nina Kuluz odlučila vratiti u Split, gdje je dječak krenuo u školu, odmah je pokrenut postupak njegova vraćanja u Italiju, što se u konačnici, nakon nekoliko neuspješnih “ovrha” koje su i u Hrvatskoj i u Italiji bile izrazito medijski eksponirane, ovog tjedna i dogodilo.
– Konačno sam sa sinom i lijepo nam je. Iako je odlazak iz Splita za sve bio jako mučan, Cesare se smirio već u automobilu kada smo bili na putu u Italiju. Istina je da nismo odmah otišli kući, ali nije bilo ni potrebe za time. Odlučio sam da odemo nekoliko dana na odmor u Toskanu, k rođacima i obiteljskim prijateljima. Da uživamo u miru i da se pokušamo povezati kao otac i sin – izjavio je nakon povratka u Italiju Alessandro Avenati te podijelio s javnošću fotografije na kojima se vidi kako on i mališan zaigrano uživaju na pješčanoj plaži. Išli su i u razgled konja, a Cesare je cijelo vrijeme bio okružen vršnjacima s kojima se igrao. Na slikama je dječak nasmiješen i djeluje zadovoljno, no čim su objavljene, fotografije su na noge digle prijatelje Nine Kuluz te sve one koji je podržavaju u borbi za sina. Riječ je, kažu, o insceniranim trenucima, a dječak je inače utučen i nesretan jer mu nedostaje majka. Isto tvrdi i Nina Kuluz, koja se posljednjih dana nekoliko puta čula sa sinom. Otac mu uglavnom na večer, oko osam sati, daje mobitel da se javi majci.
– Stalno mi govori “mama, mamice, molim te dođi po mene”. Ja mu odgovaram da hoću, ali da ne znam gdje je, a svaki put kad Alessandra pitam adresu, on kaže da nema više novca na mobitelu i poklopi. Tražila sam Cesarea da mi pokuša objasniti gdje su, rekao je da je to raskošan ulaz sa zlatnim lavovima i bijelim stupovima, ali ja ne mogu znati gdje je to – prepričava svoju agoniju Nina Kuluz te dodaje da dječaku očito stalno govore da će ona doći kako bi ga smirili, a zapravo mu lažu. Također, dodaje kako je u drugom razgovoru s bivšim partnerom u pozadini čula dijete kako histerično vrišti i zapomaže, no otac je tvrdio da to nije Cesare. Iako je Nina Kuluz gotovo svu ušteđevinu već potrošila, kaže da iz Italije ne ide dok ne vidi sina, a trenutačno sa sestrom boravi u stanu prijateljice. Alessandro Avenati pak tvrdi da ne želi trajno razdvojiti majku od sina te da će se vidjeti čim se vrate u Torino iako je Nina Kuluz zbog bijega potpuno izgubila skrbništvo te zapravo više nema nikakvo pravo da vidi sina, osim ako otac to ne odluči.
– Poslao sam Nini poruku da Cesare i ja idemo na put, a u poruci je pisalo i da ćemo se čuti čim se vratimo kako bismo dogovorili susret – poručio je Avenati, koji se trenutačno drži preporuke stručnog psihologa koji mu je savjetovao da Cesareu treba malo vremena da bude sam s ocem te da ga ne bi trebalo buniti preranim susretom s majkom. Zaključili su kako je dječaku sad važna dosljednost, a to majci ne bi trebao biti problem s obzirom na to koliko je dugo Cesare bio samo s njom.
– Sve to je laž, imam snimljene razgovore gdje mi Alessandro prijeti da više nikada neću vidjeti svoje dijete, govori mi da će me Cesare sigurno zaboraviti ako me dovoljno dugo ne bude vidio. Pa to nije normalno, djetetu ne može biti dobro bez njegove mame. Možda će biti nahranjen i odjeven, ali Alessandro mora shvatiti da mu je potrebna majčina ljubav – govori pak Nina Kuluz, koja smatra da se Avenati samo pokušava predstaviti javnosti u pozitivnom svjetlu. Prepričava i kako je čak plasirao priču da ima avionsku kartu za nju kako bi došla u Italiju, gdje joj je navodno osigurao i smještaj.
– On je na ovrsi svima pokazao kakav je, cijeli je svijet vidio da je bio nasilan prema Cesareu kada ga je gurao u automobil, to nije dobar otac. Uopće mu nije stalo do djeteta i sigurna sam da sve ovo radi kako bi mi se osvetio i želi da ja patim, a najviše pati naš sin, koji se njega uistinu boji i to nije bez razloga, kao što ni ja nisam bez razloga pobjegla iz Italije od njega – nastavlja te zaključuje kako je možda u prošlosti napravila neke greške, no nipošto zbog njih danas ne bi trebao patiti njezin sin. Stoga Nina Kuluz proziva hrvatske institucije zbog načina na koji je Cesare odveden u Italiju.
– Nad djetetom je počinjeno nasilje, a svi su to gledali i nisu učinili ništa. Predsjednica, premijer, ministri… svi oni koji se danas zgražaju omogućili su da se dijete odvede pod pratnjom desetak policijskih vozila i vojske. Sve su naše institucije podvile rep pred Italijom i nitko nas nije zaštitio – ističe te dodaje kako ipak još uvijek vjeruje da se nešto može učiniti te zaziva pomoć.
U isto vrijeme, institucije u Italiji na cijelu situaciju gledaju potpuno drugačije. Zadovoljni su što su nakon godina nastojanja uspjeli vratiti svoga otetog malodobnog državljanina. Ne smatraju spornim način na koji se to učinilo, a Hrvatskoj zamjeraju to što za ovrhe nije osigurala tunel, poput onog koji se koristi na nogometnim stadionima, kako bi se od očiju javnosti zaklonio trenutak kada se Cesare odvodi. I u talijanskim medijima posljednjih dana pršte naslovi “Dječak konačno u Italiji”, “Otac i sin zajedno nakon godina razdvojenosti”, “Dječak se ponovno smije”...
– Većina je talijanskih medija sa zanimanjem pratila ovaj slučaj i ne smatramo da smo stali na bilo čiju stranu. Trudili smo se objektivno izvještavati prenoseći činjenice, no činjenica jest da je Alessandro Avenati imao pravo na kontakt sa sinom i da mu je to pravo oduzeto jer je dijete oteto iz Italije – govori Lucia Mosca, urednica portala La Notizia, koji je također redovito pratio zbivanja kako u Hrvatskoj tako i u Italiji. Neki su talijanski mediji posljednjih dana čak tvrdili da su razgovarali s malenim Cesareom te da zvuči mirno i sretno, a da će dječak imati lijep život u Italiji, smatraju i njegovi budući sumještani. Alessandro Avenati živi, naime, u Moncalieriju, mjestu sa 60 tisuća stanovnika koje se nalazi 10-ak kilometara južno od Torina. Cesare je u gradu glavna priča, a čak je i gradonačelnik tog mjesta Paolo Montagna svojedobno najavljivao kako će se u gradu napraviti slavlje kada se mališan vrati. Mještani pak na naš spomen prezimena Avenati samo zaklimaju glavom, no malo tko želi komentirati mučnu obiteljsku situaciju svojih susjeda.
– Sjećam ih se dok su još bili par, djelovali su skladno, ali nikad ne znaš što se događa u među četiri zida – komentira jedan stanovnik Moncalierija, dok drugi zaključuje kako je Avenati duša od čovjeka, koji je bio i predobar.
– On je navodno tu veliku kuću ovdje samo zbog nje kupio, a na kraju ga je uništila. Priča se da je potrošio oko 200.000 eura samo da bi našao malog, na privatne detektive i na putovanja u Hrvatsku. Užas! – komentira drugi. Alessandro Avenati u Moncalieriju inače slovi za uspješnog poduzetnika, odnosno barem je slovio. Od oca je naslijedio biznis s automobilima te je imao velik i vrijedan posao u Torinu. No posljednjih je godina sve propalo, a u naselju se priča da je automobile prodavao upola cijene samo da bi platio borbu za skrbništvo.
– Šteta, jer je to zapravo bilo Cesareovo nasljedstvo – samo je jedan od komentara koji se može čuti. Avenatiju je ipak još u vlasništvu ostala vila od 300 kvadrata na rubnom dijelu Moncalierija. S obzirom na to da je obitelj na odmoru, vrata kuće nitko nije otvarao, no vidi se da je riječ o velikom zdanju u bogatom okruženju. Većina vila ima tamo svoje bazene i sportske terene, pa tako i ova u stražnjem dvorištu ima nogometno igralište i uređen ljetni vrt. Nalazi se na brežuljku, okružena je prirodom i zaklonjena od pogleda, a do glavnog se ulaza dolazi malim puteljkom. Na glavnom se prilazu još uvijek nalazi dosta automobila, koji su ostali od Avenatijeva posla te se vidi da je nekim dijelovima imanja potrebno obnavljanje, no za Avenatija to ionako nije bio pravi dom dok u kući nije bilo njegova sina.
– Cesare u Italiji ima pravu obitelj, živjet će sa mnom te s mojom starijom sestrom, nećacima koji ga vole i mojom majkom, njegovom bakom – isticao je uvijek Alessandro Avenati, dok Nina Kuluz tvrdi da je riječ o disfunkcionalnoj obitelji s kojom Cesare nije nimalo povezan. Sav im se kontakt sveo na razmjenjivanje poklona za blagdane, a Kuluz kaže i kako je svekrva nikada nije mogla podnijeti te je morala stalno trpjeti vrijeđanja.
No unatoč protivljenju majke njegova sina, Avenati je već sve pripremio za dolazak mališana u Moncalieri. Upisan je u tamošnju školu, u kojoj je otac najavio njegov dolazak još kada je polazio u prvi razred jer je mislio da će mu se sin vratiti u Italiju prije nego što krene u školu. Također, već je angažirana instruktorica talijanskog koja će Cesarea tijekom ljeta učiti jezik kako bi bez problema mogao na jesen krenuti u treći razred. S obzirom na to da je riječ o djetetu koje brzo upija znanje, stručnjaci smatraju da ne bi trebalo biti problema, a već se radi na tome da u svakodnevnom razgovoru dijete koristi sve manje i manje hrvatskih pojmova. Avenati je, naime, svojoj bivšoj partnerici jako zamjerao što nije njihova sina nikad naučila talijanski iako ga ona odlično govori.
– Alessandro ima averziju prema hrvatskom jeziku i tvrdi da je ciganski. Nikada nije htio naučiti ni riječi, čak ni radi sina, a ja sam Cesarea u školi upisala na talijanski, no on je zbog straha od oca imao toliku blokadu da ga nije mogao naučiti, ne znam kako će sada. Bilo mu je dobro u njegovoj školi u Splitu, imao je prijatelje… Bio je tako sretan što je imao sve petice, veselio se što će idući tjedan dobiti pohvalnicu, a sada nikada neće moći otići po nju – govorio pak Nina Kuluz ne uspijevajući suspregnuti suze pri pomisli na to kada će Cesare idući put doći u Split. Kako će cijela priča završiti te hoće li dogovor i kakav između roditelja ikada biti postignut, ni sama ne zna, no o tome, dodaje, i ne može razmišljati dok ne vidi Cesarea.
Ovrha je provedba odluke u situaciji kada je izostala dobrovoljnost i suradnja roditelja u provođenju pravomoćne izvršne sudske odluke. Takva se odluka donosi u ovršnom postupku, koji se može pokrenuti ako se odluka suda o viđanju ili skrbi nad djetetom ne provodi, primjerice, roditelj s kojim dijete živi ne omogućuje drugom roditelju susrete s djetetom. Dužnost je roditelja da pripreme sebe i dijete na život po sudskoj odluci, a ne da je izbjegavaju, objašnjava pravobraniteljica za djecu Helena Pirnat Dragičević.
– Ovrha je tek krajnja mjera koju zakon propisuje kada su iscrpljeni drugi načini provedbe odluke suda i koja se primjenjuje iznimno. Prisilno oduzimanje djeteta radi provođenja sudske odluke svakako je mučan čin do kojeg mora doći ako roditelji nisu spremni poštovati sudske odluke. Kad se roditelj svjesno odluči da ne poštuju sudsku odluku, djetetu nanosi neprocjenjivu štetu jer posljedica toga je izlaganje djeteta mučnim scenama, šoku i stresu – kaže pravobraniteljica i ističe da uključivanje “ulice“ i medija zasigurno pojačava djetetov stres.
Dijete valja svakako zaštiti od prisilnog izvršenja. Kad roditelj odbija postupiti po presudi i nakon novčane i zatvorske kazne, ovrha je krajnje sredstvo.
– Odluke se donose i moraju donositi u najboljem interesu djetetu pa je onda i njihovo provođenje prije svega u interesu djeteta – poručuje pravobraniteljica i dodaje da u provođenju ovrhe, radi zaštite interesa djeteta, javnost mora biti isključena i nije dobro da ulica rješava ove osjetljive probleme.
– Iz pozicije zaštite djece ponovno upozoravam da se u situacijama roditeljskog sukoba odluke moraju donositi i provoditi brzo jer svaki protek vremena dodatno pojačava tenzije, roditeljski sukob raste i komplicira se, a dijete koje je u središtu tog sukoba samo sve više pati – ističe. (Romana Kovačević Barišić)
A kad je ona sa sinom zbrisala negdje u BiH to nije bilo "tajno mjesto"???