Zar se to baš nama moralo dogoditi? Zamislite kako mora biti roditeljima kad im liječnici kažu da će im dijete uskoro isključiti s aparata jer mu pomoći više nema. Užas! Kako sada nastaviti živjeti bez našeg Antonija, bez našeg jedinca - jecali su neutješni roditelji Nikolina (22) i Marijan Petrinec (28).
Svakodnevna situacija svih roditelja s malom djecom u sekundi se pretvorila u tragediju obitelji Petrinec. Komu se od roditelja nije dogodilo da mu dijete, nesvjesno opasnosti, samo krene prema kolniku ili preko kolnika, da mu se istrgne iz ruku... Uza svu pažnju i oprez, takve se situacije ne mogu izbjeći.
Nije mu bilo spasa
- Bio je tako veselo i pametno dijete, svi su ga voljeli. Kako smo se samo svi veselili prošle subote kad je naš Antonio slavio treći rođendan, kroz plač govore Marijan i Nikolina Petrinec. Njihov trogodišnji Antonio u noći s utorka na srijedu preminuo je u bolnici nakon prometne nesreće koja se u ponedjeljak navečer dogodila u Risvici pokraj Kumrovca.
- Nije mu bilo spasa. Nakon naleta automobila, udarac ga je odbacio 30 metara dalje i zbog pada na asfalt nagnječen mu je mozak. Glava mu je bila jako natučena i liječnici su odmah rekli da mu vjerojatno nema spasa, da ima možda pet posto izgleda da preživi - rekao nam je otac Marijan koji se preksinoć morao vratiti iz Klinike za dječje bolesti u Klaićevoj znajući da će mu dijete isključiti s aparata.
Bez tragova kočenja
- Da barem tog dana nije išao u Klanjec na cijepljenje. Kum koji je tog poslijepodneva vozio malog Antonija na cijepljenje, jer sam ja radio, svaki put uđe autom u dvorište, ali baš je ovaj put stao s druge strane ceste. Nikolina ga je držala za ruku, izvela ga iz auta i ostali su sa stražnje strane automobila. Baš u tom trenutku ja sam se vratio s posla i rekao majci neka pristavi jelo jer dolaze Antonio i Nikolina - teško pronalazi riječi tata Marijan. Antonio je potrčao preko ceste prema njemu. Dogodilo se najgore, i to pred očima roditelja.
- Da barem nismo sve vidjeli... Ta cesta kao da je ukleta. Iako je ograničenje 50 kilometara na sat, malo tko vozi sporije od 80, a često idu i preko sto kilometara na sat. Da je vozačica vozila 50 km/h, koliko je propisano, vjerojatno udarac ne bi bio tako jak i mali bi ostao živ. Ne znam zašto uopće nema tragova kočenja - pita se Marijan Petrinec, svjestan da nema utjehe, da to ne može vratiti njihova mezimca.
Posljednji ispraćaj malog Antonija bit će u petak u 15.30 sati s mjesnog groblja u Kumrovcu.
Kolikogod to bilo teško i užasno, i roditelji i vopzačica moraju s tim dalje živjeti. Nikada dosta opreza s djecom. Kad se izlazi iz kuće ili auta, dijete se mora čvrsto držati za ruku ili ga uzeti u naručje. Nije vozačica kriva ako je i vozila malo preko 50. Isto bi bilo. Moje saučešće roditeljima. Nažalost, to se događa gotovo svakodnevno.