Nakon što mu je papa poslao glasnika sa zahtjevom da mu slikar pošalje primjer svog stvaralaštva na temelju kojeg bi se on eventualno odlučio za narudžbu, Giotto je crvenom bojom iscrtao potpuno pravilnu kružnicu kao nepobitan dokaz sigurnosti svoje ruke. Jedna je to od mnogih priča i legendi o Giottu di Bondoneu, najvažnijem talijanskom slikaru 14. stoljeća koji se također naziva i ocem renesanse, čije se freske smještene u papinskoj bazilici svetog Franje Asiškog u Asizu, poznatoj i kao izvornoj crkvi franjevačkog reda, smatraju jednima od najvećih remek-djela zapadne umjetnosti.
Šuplji zvukovi kucanja
Daleko je najpoznatiji ciklus od 28 fresaka koje prikazuju život svetog Franje Asiškog, smješten u gornjoj bazilici svetog Franje, koji se od drugih djela tog doba izdvaja i time jer prikazuje cijeli život sveca umjesto izoliranih događaja, kao što je bila tradicija ranijih srednjovjekovnih umjetničkih djela.
Ništa manje impresivna nije ni serija freski u donjoj bazilici gdje je smješten i grob sv. Franje, a koja prikazuje život Marije Magdalene, ali sve do nedavno nije bilo sasvim sigurno je li Giotto uopće njihov autor. Prije nekoliko dana restauratori koji su proteklih godinu dana gotovo pa svakodnevno radili na njihovoj obnovi napokon su završili s poslom i poručili – na freskama smo pronašli inicijale GB, koji potvrđuju kako ih je napravio upravo Giotto di Bondone. Neki su ranije tvrdili kako postoji mogućnost da je freske u biti napravio neki od slikara iz Giottove radionice, ali nakon što su ispod slojeva žbuke i boje otkriveni njegovi inicijali, sve sumnje su otklonjene.
– Prije pet godina, dok sam prstom kuckao po freskama kako bih provjerio u kakvom su stanju, primijetio sam da to moje kuckanje proizvodi šuplje zvukove, koje čujete kada pokucate po, primjerice, šupljem drvetu. To je bio jasan znak da se freske odvajaju od kamenih zidova za koje su bile zalijepljene i da moramo krenuti s restauracijom. Projekt smo pripremali gotovo tri godine i lani krenuli u obnovu. Utrošili smo na tisuće sati rada kako bi s njih najprije uklonili staro ljepilo, a zatim i skinuli stare pa na njihovo mjesto nanijeli nove slojeve žbuke pri čemu smo koristili pijesak, vapno i vodene boje – kazao je voditelj projekta Sergio Fusetti ističući kako je posebno važno bilo završiti njihovu obnovu jer bi ih i mali potres, a oni nisu tako rijetki na tom području, mogao odvojiti od zida, nakon čega bi njihova restauracija bila nemoguća.
Priča o učitelju i muhi
Njegove riječi potaknute su i prijašnjim iskustvom, jer se gornja bazilika nakon potresa 1997. godine djelomično urušila i tako uništila dio Giottovih freski. Fusseti je rekao i kako je otkrivanje inicijala samog Giotta neizmjerno bitno za uspostavu kronologije njegova stvaralaštva, koje je, prema ukorijenjenim pričama, započelo dok je Giotto još bio dječak.
Legenda kaže da je, kad je vodio koze na ispašu, na stijeni nacrtao sliku koze koju je vidio Cimabue, tadašnji prvi majstor talijanskog slikarstva, koji je bio toliko impresioniran talentom tada desetogodišnjeg Giotta da ga je pozvao u svoj studio u Firencu da mu bude učenik. Giottovi radovi bili su toliko realistični da je Cimabue, nakon što je Giotto naslikao muhu na jednom njegovu djelu, tu istu muhu pokušao otjerati rukom jer mu je izgledala uvjerljivo poput prave. Giotto je tako u povijesti ostao upisan po tome jer je bio jedan od prvih umjetnika koji se fokusirao na slikanje realističnih likova, a ne stiliziranog djela srednjovjekovnog i bizantskog razdoblja.
